Odavno je čovjek shvatio da nismo svi isti i da se razlikujemo u mnogome, pa tako i u religiji. Upoznati sebe i druge, prihvatiti različitosti među nama je osnova tolerancije i prihvatanja.
Ivo Galić, naš dobri komšija, živi u mjestu Zagorice sa majkom. Momak je od 34 godine, koji je teško bolestan. Ivo ima teži oblik dijabetesa od kojeg je oslijepio, te od posljedica toga završio i na dijalizi.
Oni znaju kako im dani prolaze, oni znaju kakav teret na grudima nose, oni znaju kako skromno rasporedit majčinu penziju i Ivinu invalidninu, oni znaju kako nabavljaju sve te trakice za dijabetes i terapiju. Oni znaju, a evo znamo sada i svi mi.
Veoma je teško uz sve te tegobe i bolove rasporediti sredstva, a svjedoci smo koliko skromno i pošteno žive. Humanitarci sa Buka i do sada su mu pomagali, ali evo sada su ponovo otišli u posjetu dobrom komšiji. Posjetili ga i pomogli sa trakicama i prigodnim poklonima. Kao znak zahvalnosti njegova majka je uručila šarena jaja ovoj dobroj ekipi, kao simbol nadolazećeg praznika.
Nadamo se da će ovo bar malo olakšati teško breme koje nose. Humanitarci sa Buka pokazaše još jednom da smo svi, bez obzira na vjeru i naciju, okovani istim teškim dunjalučkim teretom, te da nam valja, iz dana u dan, olakšavati jednim drugima taj teret.
IAKO SMO SVI LJUDI, RIJETKO JE KO ČOVJEK.
Molimo Gospodara da srca ljudi ispuni razumijevanjem i brigom jednih za druge, da nam omili komšijsku solidarnost i volju da gradimo društvo slobode, napretka i jednakopravnosti. Nikada ne zaboravimo da budemo dio dobra, jer onaj ko učini koliko trun dobra, vidjet će ga!
Humanitarci sa Buka