Kao neka ptica bijela… otišla brzo je i tiho. Odnijeli je aprilski snjegovi…
U isčekivanju nove kolumne samo nam je stiglo nježno opravdanje za kašnjenje. Oba plućna krila su se borila sa virusom i tijelo nije izdržalo. Sve se desilo brzo. Tako sad umjesto njene kolumne objavljujemo kratki tekst o ovoj dobroj duši našeg grada.
Sadžida Dedić, pjesnikinja, kolumnistkinja i hroničar visočkog vremena nije izdržala novu životnu bitku.
Dok se ispisuju tužne rečenice sjećanja i ispraćaja, po prvi put dobra duša iz Prijekog ne može da mudro i vješto preuzme odgovornost, onako kako ju je život naučio, i da pojasni raji koja je uživala putujući sa njom kroz visočki vremeplov.
Sadžida je, kao osoba izuzetno bogatog i veselog duha, uvijek umjela iz kovčega svoje biografije da razastre unaokolo bogate životne crtice. I ovakve i onakve. Kada su promocije knjiga bile u pitanju, a ona u ulozi promotora, dvorane bi živnule, blicevi razbijali mračne kutke, a aplauzi bi se nadovezivali. Uvijek je svjedočila životno i nadahnuto.
Dok nam je slala kolumne uvijek je znala dodatno upitati da li su stigle na vrijeme. A uvijek jesu, i to izuzetno kvalitetne. Nakon što bi dobijala FB statistike čitanosti, dijeljenja i lajkova uvijek je bila zadovoljna. A imala je i razloga jer su njene kolumne bile izuzetno i nadprosječno čitane.
Imala je upravo ovih dana u planu pokrenuti još jednu novu izuzetno zanimljivu redovnu visočku rubriku na našem portalu. Ali eto, nije se dalo…
Svaka Sadžina priča bila je protkana ljubavlju. Svaka životna i istinita. Ostale su mnoge neispričane priče. Čekali su se ljepši dani i priče uz kahvu u Sadžidinoj bašči.
Njene priče su mamile da se čitaju iznova. Uz neke se smijalo, uz neke plakalo ili uzdisalo uz sjetu na ljepša vremena.
Mnogo je toga uradila, ali dosta planiranog je ostalo nedovršeno. Valjda će Visoko prepoznati vrijednost njenog spisateljskog rada i naći način da se potrudi da sve to ugleda svjetlo dana. Kako zbog sadašnjih, tako i zbog generacija koje dolaze, jer o vrijednosti njenih radova nije potrebno govoriti.
Spavaj mirno naša Sadžo. Neka te meleci čuvaju.