INTERVJU: DŽEMAIL SILAJDŽIĆ

Džemail Silajdžić, profesor u Gimnaziji Visoko, likovni umjetnik koji trenutno priprema samostalnu izložbu i čovjek koji je u svojoj političkoj karijeri najviše bio uz Stranku za BiH, uvijek je spreman prokomentarisati aktuelna dešavanja u lokalnoj zajednici, sasvim otvoreno putem javnih nastupa, komentarima na Internet portalima ili u razgovoru sa novinarima. Jedan je od rijetkih koji svoje stavove u komentarima ne krije iza pseudonima.

Odakle umjetnik i profesor u političkim vodama?

Politikom se nisam bavio do 1996. godine. Politika nije moj životni cilj niti osnovno zanimanje ali sam svoj politički angažman u velikoj mjeri podredio općedruštvenom interesu.

Koliko je Visoko imalo koristi od Vas kao poslanika Federalnog parlamenta?

Novinari znaju često postavljati takva i slična pitanja. Federalni parlament predstavlja dio zakonodavne vlasti koji predlaže i usvaja određene zaključke, izvještaje, odluke i zakone, kao i sam budžet. Međutim aktivnost svakog zastupnika daleko je šira i značajnija od onoga što se vidi često na medijima. Tu prije svega mislim na interese ljudi koji su mi u to vrijeme ukazali povjerenje.

U pripremi svih zakonskih akata dužnost poslanika je bila razgovor i javna rasprava sa svim interesnim grupama koje je neki zakon tretirao. Takvih sastanaka i javnih rasprava je mnogo, a i sam sam učestvovao u pripremi i prijedlogu nekoliko zakona iz oblasti zdravstvenog osiguranja, oblasti veterinarstva, zatim zakona o šumama itd. Informacije koje su mnogi zainteresovani dobijali od strane poslanika je bila možda od najveće koristi što se u praksi i pokazalo. Mnogi su ovu prednost znalački iskoristili. Saradnja sa ministrima u vladi Ze-Do kantona i Vladi Federacije bila je intenzivna što u posljednje vrijeme apsolutno ne primjećujem.

Stenogrami koje posjedujem najbolje potvrđuju moj poslanički učinak. Moram biti iskren pa kazati da je koordinacija svih  ljudi iz Visokog koji su u to vrijeme obavljali značajne poslove i funkcije u Sarajevu, Zenici pa i šire bila na zavidnom nivou.

Zahvaljujući ovoj kvaliteti nije izostajala česta podrška pojedinim sportskim klubovima, udruženjima, javnim i obrazovnim  ustanovama, javnim preduzećima, mjesnim zajednicama pa i samoj Općini koja je po nekom pravilu stalno opstruirala ovu vrstu aktivnosti, vjerovatno iz uskostranačkih razloga.

Napominjem da sam zajedno sa drugim ljudima manje ili više učestvovao u pripremi i realizaciji nekoliko kapitalnih projekata na području naše općine. Realizacija nekih je još uvijek u toku – put Moštre-Radovlje-Kaćuni, početak gradnje dvije osnovne škole u Porječanima i Donjem Moštru, izgradnja gradskog kolektora, restauracija starog grada Visoki, rekonstrukcija Zavičajnog muzeja, rekonstrukcija Galerije Likum ’76, rekonstrukcija gradskog kina, rekonstrukcija mjesnog doma u Liješevi itd.

Također pojedini sportski klubovi su imali finansijsku podršku zahvaljujući pravovremenim aplikacijama za finansijska sredstva. (RK Bosna, Karate klub ,,Visoko”, pojedini lokalni klubovi ). Posebno sam zadovoljan saradnjom sa mnogim vrijednim ljudima u mjesnim zajednicama koji su iznijeli teret izgradnje vodovoda i putnih komunikacija. Takvu uspješnu saradnju potvrđuju izgrađeni vodovodi u Radovlju i B. Mahali. Napominjem i vrlo značajnu ulogu kantonalnih ministara (Džonlagić, Merdžan, Mandra) gdje je saradnja sa istim bila sinhronizovana i gdje su gotovo sve mogućnosti bile iskorištene.

Ove informacije su skoro pa nepoznate visočkoj javnosti?

Federalna televizija je tada bila pod jakim uticajem SDP-a, tako da je cenzurisala svaki kvalitetan prijedlog koji je došao od strane tadašnjih stranaka pozicije i njihovih poslanika. Gotovo da nije bilo sjednice na kojoj nisam učestvovao u raspravi. CCI je u svom godišnjem izvještaju 2010. godine napravio analizu učinka poslanika u Zastupničkom domu parlamenta F BiH gdje su me smjestili na vrlo dobro 25 mjesto od nekih 85 zastupnika.

Podsjećam da nisam gotovo nikako dobio prostor na lokalnoj RTV Visoko da kao član parlamenta F BiH iznesem svoje mišljenje, svoje političke stavove ili obrazložim svoju ulogu poslanika koju sam tada obavljao. Čak su i cenzurisali saopštenja koja sam slao.

Po Vašem mišljenju, da li je danas u Visokom bolja situacija?

Jednopartijska svijest je duboko prisutna kod naših ljudi, jeftini lokalizam, kvazipatriotizam, laicizam, površnost, zavist i licemjerstvo. Samo smo MI posebni. U Općinskom vijeću Visoko imate eklatantan primjer autokratije i prizemnog sitnog pojedinačnog interesa. Većina političkih  stranaka i partija teži ka tome. To postaje je princip…

Mišljenje o visočkoj zakonodavnoj vlasti?

Ljudi biraju sebi vlast. Danas imate daleko slabiju strukturu OV-a nego prije deset godina. Opao je interes onog dijela ljudi koji predstavljaju intelektualnu sferu u lokalnoj zajednici. Nije bilo potkupljivosti, političkih gafova i sličnih aranžmana koji su politički nemoralni. Koalicije su postojale i prije, ali su ih formirali Klubovi stranaka, a ne pojedinci. U Visokom nema dovoljno političke potentne mase. Ovo stanje ne valja.

Gdje leže uzroci po Vama lošeg stanja?

Život je postao estrada, pali su svi kriteriji vrijednosti, prenaglašena je nacionalna i religiozna pripadnost, te materijalizam kao vodilja surovom kapitalističkom društvu koje nas je učinilo nejakim i gladnim svega. Ljudi se mijenjaju nagore.

Vrijednost se više ne cijeni. U politici se radi sitnog interesa izdaju opće vrijednosti. Politička stranka ili načelnik na takav način mogu da ostvare ono što žele, a to je u principu partikularni interes. Za godinu dana u Visokom izvršna vlast nije ozbiljno razgovarala sa najznačajnijim predstavnicima iz sfere umjetnosti, kulture, obrazovanja, pa čak ni privrede i ekonomije. Ako to i radi onda je to selektivan i čisto stranački pristup.

Možda se čeka formiranje Privrednog savjeta?

Privredni savjet moraju formirati privrednici, ali iskustvo mi govori da to neće biti nimalo lako, iako bi iskreno bio obradovan takvom informacijom. To ne može učiniti načelnica. Ali je lokalna vlast, posebno izvršna, obavezna na stalnu saradnju  s privrednicima. Socijalistički sistem je imao integrativan impuls u gradnji tadašnjeg društva i pored očiglednih manjkavosti. Imamović, Mulagić, Hodžić i struktura ljudi koji su bili veličine koje nije vodio lični interes. Gradili su Visoko. Danas je situacija takva da nikada nismo imali više crkava, džamija, katedrala, a nikad manje morala. SDA je sve zanemarila, a posebno dobru ideju koja dolazi iz vanstranačke sfere.

Činjenica je da je Visoko u velikoj dubiozi za koju su najvećim dijelom odgovorne neke stare SDA postave?

Da, ali ova nova garnitura mora imati petlju i mnoga pitanja za promašaje u prošlosti postaviti Glavnom odboru u Sarajevu. Umjesto toga, izvršna vlast se malo bavi diplomatijom, malo vanjskom politikom, a ponajmanje svojim poslom. Zaboravljaju na svoj osnovni cilj koji se zove uređena općina.

U žiži interesovanja su Javna komunalna preduzeća i milionska dugovanja. Šta uraditi u takvoj situaciji?

Pita li se iko kako su milionski dugovi u JKP Gradska groblja napravljeni? To se može utvrditi  kao i razlog dugovanja i odgovornost koja eventualno slijedi. Ali prije toga utvrdite kako je Javno preduzeće uvećalo kapital koji je vlasništvo općine Visoko. Kada to uporedite slika će vam biti jasnija. Ne tvrdim da nema prostora za kritiku menadžmenta i direktora ali sa opravdanim argumentima.

Direktori JKP?

Direktori su za duboku analizu. Nema smjene ako nema procjene da će preduzeća raditi bolje. Oba preduzeća imaju uspjeh. Općina se mora izjasniti šta od JP želi, pomoći im, napraviti bolje uslove i tražiti bolju efikasnost. I tek onda ako nema vidljivih rezultata praviti smjene u upravi i menadžmentu preduzeća.

Pitanje gradske deponije?

Deponija je trebala davno biti izgrađena u Visokom na lokalitetu Haldija koji nema veze s Vratnicom. Vratnica bi dobila vodovod, rasvjetu te čitav niz drugih pogodnosti. Zato nemamo gradsku deponiju ali imamo stotine divljih deponija i anarhiju dijela proizvođača mesa koji mesni otpad zakopavaju bagerima tamo gdje stignu. Zašto npr. 15.000 ljudi plaća odvoz smeća a 40.000 ga odlaže gdje stigne? Ekološka policija mora postojati. Sistem se može urediti ali sa jasnim ciljem i namjerom.

Breme visočkog aerodroma?

Kada su sredstva trebala biti uložena u razvoj Visokog, sve smo davali u aerodrom. Konfuzna situacija sa firmom BIO vlada i danas. Sve je srušeno. Zgrada vrijedna 500.000 KM. Tri godine je devastiraju. To je posao izvršne vlasti i načelnice.

Na koji način izaći iz krize?

Redizajnirana SDA nema petlju da potegne teška pitanja. Kontinuitet vlasti mora da bude nastavljen. Mi smo oboljelo društvo. Načelnici smeta galama gimnazijske djece koja dolaze na časove fiskulture u salu Partizan i koju svakodnevno napadaju psi lutalice na putu do škole, a potom se slika sa gimnazijalcem koji je dobio nagradu na filmskom festivalu u Sarajevu. Kakva licemjernost.

Manifestacija ,,Visočki likovni susreti” postoji 36 godina ali je nema na zvaničnoj web stranici Općine u dijelu godišnjih kulturnih programa. Možda u Likumu nedostaje neko iz SDA da bi umjetnici bili prihvaćeni?

Munib Alibegović je imao daleko veći osjećaj za saradnju, htio to neko priznati ili ne… Danas nema kulture dijaloga sa Općinom što je i stav mnogih ozbiljnih ljudi koje svakodnevno srećem. Visoko ima neiskorišten potencijal među mladim ljudima. Da stvar bude gora načelnica Amra Babić za najbliže saradnike postavlja osobe od kojih su neke uvreda za intelektualnu sferu u Visokom. Očigledna poltronizacija je vješto upakovana u stranački interes. Nekad su igrali za Muniba, sada za Amru.

Šta Visokom nedostaje?

Intelektualna snaga u strukturi političkih stranaka. U Visokom je ključ u strukturi uprave. Premijer Srbije Vučić, napravio je sjajnu stvar kada je predložio ministre koji nisu stranački ljudi. Želi da vidi kako će to funkcionisati. Kod nas je problem što po svaku cijenu uzimamo poslušnike, poltrone i neznalice.

Kakvi nam onda predstavnici naroda u zakonodavnoj vlasti trebaju?

Trebamo birati kvalitetne i za društvo korisne ljude. Promijeniti  izborni zakon tako da možemo u širem personalnom izboru na listama birati veći kvalitet. Paradigma naše političke zbilje je u tome što se ništa znakovito ne mijenja izuzev stalno promjenjivih koalicija. SBIH je propustila kolosalnu šansu da se demokratizira i pretvori u modernu demokratsku stranku. Umjesto toga bira autokratiju i samoljublje.

“Autokratija i samoljublje”, da li tu mislite na predsjednika OO SBiH Visoko?

Da, Vahid Hećo je svoju političku karijeru završio. KRAJ. Završio je onog momenta kada nije prošao na izborima. Možda sam završio i ja, ali nisam time opterećen. On je u penziji i kao dedo ne može da shvati kako treba otvoriti područje, put i prostor mlađim političkim snagama. Da ih uputi… pomogne, a ne da i dalje pokušava da bude alfa i omega svega za šta on smatra da mora biti tako. On tu neku svoju uvriježenu autokratiju pokušava da ostvari i kad sjedi u kući, a to u politici ne može. Ljudi se troše… prolaze. On ne može da shvati dimenziju vremena. Ljudi su ga siti. Siti su i mene i tebe. Samo ako si pametan, možeš stvari gledati i iz drugog ugla, a on to ne zna. Na kraju, on je poprilično svojeglav i vjerovatno vođen nekim svojim ličnim interesima ostaje u politici. Ljudi su iz Stranke za BiH otišli zbog njega. On je otjerao najveće radnike iz Stranke. Činjenica je da u zadnjih četiri-pet godina niko koga je on zvao u Stranku nije htio. Sve što je došlo u Stranku, došlo je zahvaljujući drugoj raji. To je istina. On se ne može s tim pomirit. Kaže on meni: „Mene svijet poštuje.“ Odgovaram mu da ga poštuje svijet, ali da ga raja ne voli.

„Pomakni se malo. Hajmo drugu ekipu ljudi izabrat na bar šest mjeseci, pa će se pojaviti neki novi kvalitet.“- kažem mu, a on opet: „Ma kakvi, samo kako ja kažem.“ I eto izašao je na izbore i vidio gdje mu je mjesto.

Ima li nade za SDP?

SDP počiva na matrici nekog konfuznog titoizma, socijalizma i romantičarskog komunizma, ali samu u priči. Ključ je u Sarajevu. Zlatko Lagumdžija se okružio ljudima koji imaju milione u svojim džepovima, a na radničke proteste dolaze automobilima vrijednim 100.000 KM. Uspjeh SDP-a je incidentna stvar. Visočki SDP ne funkcioniše dalje od semfora. Njihova struktura van grada ne postoji. Ili se možda varam. Oni vjerovatno misle da su čaršijska ili gradska partija.

Za kraj?

Jasno je da nam u BiH prijete socijalni nemiri. Ovo je vrijeme u kojem nedostaje vrijednih, razboritih, pametnih, intelektualno snažnih ljudi koji se mogu suprotstaviti laicizmu jednoumlju i površnosti koja je konstanta u našem općem miljeu pa tako i u okviru lokalne vlasti, naravno sa nekim časnim izuzecima. Ovo je i vrijeme u kojem se stalno pokušavaju na sve načine ušutkati pojedinci koji slobodno misle, pišu i govore, i zato su mi iznimno dragi i poštovanja vrijedni ljudi koji svoju iskrenost pokazuju javnim djelovanjem bez ikakvih kalkulacija. Vrijeme u kojem su pojedinci po partijskoj liniji zaposlili gotovo svu rodbinu mora proći. Treba imati u vidu i tu činjenicu da ako se jedan pametan pomakne ili ukloni, na njegovo mjesto po pravilu uskaču dvojica budala. Politika je varijabilna i promjenjiva. Onaj ko ne šeta po gradu i s ljudima ne pije kafu taj je više nego sumnjiv.

ViPromo arhiv, oktobar 2013