“Dobar način za otkrivanje vlastitih nedostataka, je posmatranje onog što te iritira kod drugih.”
Malo smo mjesto, sklono trač partijama obogaćenim sočnim detaljima koje smo izmislili da bi glavni sastojak jutarnje kafe zvani ogovaranje bio dovoljan za čitav dan.
„Kada neko štapom udara po tepihu, on ne tuče tepih (jer ga mrzi), već želi da iz tepiha odstrani prašinu. Vaša unutrašnjost je puna prašine, i ta prašina se neće sva odjednom raščistiti. S svakim problemom i s svakim udarcem, prašina nestaje malo po malo s vašeg vašeg srca, ponekad u snu, a ponekad u stanju jave.
Veoma često doživimo neke stvari u životu, ali veoma rijetko vidimo veze između njih. Kada doživimo teškoću, ili osjetimo bol, često ne vidimo da je to iskustvo direktna posljedica ili rezultat nekog drugog djela ili iskustva.
Ponekad ne uspijevamo prepoznati direktnu vezu između boli u našem životu i našeg odnosa s Allahom, dž.š.
Vremena teškoća testiraju našu vjeru, našu snagu i našu izdržljivost. Tokom tih vremena, jasno se vidi nivo našeg imana (vjerovanja).
Nevolja skida sve naše maske, i otkriva pravo lice koje se krije iza našeg očitovanja vjere. Teškoće razdvajaju one koji su iskreni u svom svjedočenju, od onih koji to nisu.
Teškoće nas testiraju. One mogu biti i blagoslov i znak Allahove ljubavi. A opet, većina ljudi ne može pojmiti da nevolje mogu biti dobre za nas.
Mnogi ne shvataju da su tegobe poput čistača, koji ljude vraća njihovom Gospodaru.
Šta se dešava s arogantnima kada se stave u situaciju koju ne mogu kontrolisati?
Šta se dešava s čovjekom koji se usred oluje nađe napušten nasred okeana?
Te prividne nesreće su u stvari alarmi za buđenje. One nas učine poniznima. One nas prodrmaju. One nas podsjećaju kako smo mi sićušni, a kako je naš Gospodar Velik.
Iskušenja nas tako probude iz našeg sanjarenja, naših obmana, našeg nemara, našeg lutanja, i vraćaju nas Stvoritelju. Teškoće s naših očiju skidaju koprenu komfora i ugode, i podsjećaju nas na ono što smo i kuda idemo.