Tabačka naseobina u Visokom (Stanko Ljubičić, časopis Nada, 15. decembar 1901. godine)
Ova originalna zanatlijska naseobina bavi se strojenjem (učinjanjem) sitne i krupne kože. Zanat joj se zove „tabačluk“.
Taj „tabačluk“ leži na lijevoj obali rijeke Fojnice, usred varoši, a na glavnoj cesti oko utoka potoka Kraljevca u Fojnicu i na jednom, topolovom šumicom obraslom riječnom otoku (adi), koji sa dva rukava optiče ta voda, salijevajući se u rijeku Bosnu.
Njezini radnici su Muslimani i zovu se „tabaci“, a svi skupa u tabačkom radu čine „tabački esnaf“ (društvo).
Tabački otok nalik je na elipsu oko 200 metara dugačku i oko 60 metara široku. Pod sjenom otočkih topola na vodi vide se s obje strane oko obala najjednostavnije, sa kolom na vreteno posagrađene i slabo natkrivene drvene stupe, u kojima voda okreće kolo dan i noć i bez svake žurbe podiže i spušta naizmjence čas jednu čas drugu mlationicu i njezinim potkovanim maljem u košu ukopanoj stublini u prah tuče ruj i šišku, kojima se uz kreč učinjaju kože.
Pred svakom je stupom, radi svraćanja veće količine vode pod kolo, na nekoliko metara dugački jaz, svraćalica.
Uz obale u vodi fojničkih rukavaca stoje oko pristupačnih mjesta u zemlju zabijeni koci privezaći, koji o ličini ili konopcu drže privezane denjke kože, što se u vodi kiseli. Na svakome ima nišanom obilježeno čiji je.
Ljeti i na suhu vremenu tabaci obavljaju često sav svoj posao i na otoku pokraj stupa. Za taj rad služi im Tabački ogromni kazan od 250-300 litara, pušeći se na ognjištu, tabačka kaca u kojoj se nalaze tople mješavine, ambašča – duboko hrastovo korito za kiseljenje i gazanje koža, tekne (malo korito) u kome se gasi kreč i iz njega kreče kože, devera (kefa od konjske ili goveđe repne dlake kojom se kreči koža, kablovi (drvene posudice) za preljevanje i grabljenje mješavine i vode, oštri demir (nadjeljač) kojim se struže inesina sa koža, i tupi demir kojim se gladi učinjena koža, laska na kojoj se čisti koža, drveni ljevak kroz koji se saljevaju mješavine i voda u sašivene kože, hrpe isčijana lika sa kojim iz čavaldusa (dugačke igle) sašivaju kožu.
Od kože je tu Ćusela sašivena i nesašivena, okrečena i neokrečena, očišćena i neočišćena. Zatim Sahtijan, te Mješina (ovčetina).
Na hrpama nalazi se sastrugana sa koža dlaka, vuna i kostrijet, sve razvrstano u četiri vrste: Aratulija – konjska i goveđa dlaka i najkraća vuna i kostrijet, Karavlak – polovična dužina vune i kostrijeti, Grožđanuša – prekopolovična dužina vune i kostrijeti, te Pastrnialuk – potpuna dužina vune i kostrijeti.
Na hrpi su još repovi, rogovi, inesina (koja se sa koža sastruže), pača (odrezane noge) i kreč.
O topolama stoje razapete učinjene kože za sušenje.
Prilikom povodnja (poplave) ukloni se sa otoka sve što bi moglo otplivati, a dijelovi od stupe povežu se za topole. Ovakvom poplavom temeljito se očisti tabački otok (ada).
Nastaviće se…