Sok od nane, limuna i zove jedinstven je u BiH i oduševi svakog ko ga proba, a napitak od ove kombinacije biljaka i voća samo je jedan od sedam proizvedenih u okviru brenda „Sherbetlook“ iz Visokog.
Sve je počelo kada su Jakub i Njera Salkić osnovali poljoprivrednu proizvodnju „Zlatna kap“ prije više od dvije godine u Visokom, te započeli preradu voća i povrća.
U vrijeme kada malo ko odlučuje da obrađuje zemlju, porodica Salkić nije se dvoumila i počeli su raditi na zemlji koju posjeduju što im je bio dobar temelj te su krenuli u preradu voća i proizvodnju sokova.
Salkić kaže da su u početku, pored sokova pravili i džemove, ajvare, dodatke jelima, ali da su odlučili da samo proizvode sokove jer je to put da obezbijede dovoljne količine za tržište i da se probiju do kupaca.
„Odlučili smo da proizvodnju preregistrujemo u stari tradicionalni zanat i da dalje nastavimo pod imenom „Sherbetlook“. Razlog za promjenu imena smo vidjeli u tome što postoji puno sličnih naziva našem ranijem brendu „Zlatna kap“, a i htjeli smo da ime više podsjeća na tradiciju jer imamo tradicionalne proizvode, poput soka od ruže i zove“, istakao je Salkić.
Tako „Sherbetlook“ danas proizvodi sedam vrsta sokova od različitih vrsta voća, a iz njihove proizvodnje izlaze i neke od jedinstvenih kombinacija voća i biljaka.
Pored sokova od kupine, maline, višnje, jabuke, ova visočka porodica proizvodi i sokove u kojima su spojili nanu, limun i zovu, nanu i limun, a uvode i sok od ruže koji do sada nisu imali u ponudi.
Sok od nane, limuna i zove je i njihov najtraženiji proizvod koji, kako ističe Salkić, opčini svakog ko ga proba. Ovaj sok je i jedinstven u BiH jer niko drugi ne proizvodi sok od ove kombinacije biljaka i voća.
„Nedavno smo nabavili jednu manju plantažu ruže koja se koristi za sokove, kreme i drugu proizvodnju, zasadili smo oko 300 sadnica, te bi u junu ili početkom jula trebali da imamo prve plodove kada će početi proizvodnja soka“, kaže Salkić.
Dodaje da su se u međuvremenu bavili i ulaganjem u tehnologiju te da su nabavili proizvodni pogon koji će im mnogo olakšati cjelokupan proces proizvodnje.
„Sada ćemo moći da proizvedemo dovoljne količine. Do sada smo godišnje imali malu proizvodnju, oko 5.000 litara godišnje, dok sada računamo da ćemo preći 10.000, a vrlo izvjesno dostići i 15.000 litara proizvedenog soka godišnje“, ističe Salkić.
Problem im je što nemaju hladnjaču, što ih na neki način ograničava, ali njenu nabavku još ne planiraju. Za to će se kažu pobrinuti nakon što dobiju neophodne sertifikate o kvalitetu koji će im omogućiti da imaju stabilnije tržište.
„Sherbetlook“ zapošljava tri radnika i većinu posla, od sadnje, preko berbe, prerade pa do gotovog proizvoda obavljaju sami. Dio sirovina poput kupine otkupljuju od mreže dobavljača sa kojima sarađuju duže vrijeme.
Što se tiče plasiranja na tržište, sokovi „Sherletlook“ imaju obezbijeđeno mjesto na policama jednog od najvećih sarajevskih trgovačkih lanaca „Hoše komerc“.
„U razgovorima smo i sa drugima prodajnim subjektima, planiramo sokove ponuditi i restoranima i kafićima jer imamo pakovanja prikladna za njih“, kazao je Salkić.
O izvozu ne mogu još da razmišljaju dok ne ispune standarde proizvodnje i kvaliteta, odnosno dok ne ispoštuju stroge uslove i u skladu s njima obezbijede proizvodni pogon.
Što se tiče odnosa lokalne i kantonalne zajednice i države, ističe da obaveze kojima su opterećeni nisu preveliki, te da su imali i podsticaj prilikom nabavke mašine za preradu jer su registrovani kao stari tradicionalni zanat, koji ima jednu vrstu olakšica.
„Sa administracijom bude nedoumica, uplate koje vršimo ne budu odmah evidentirane, potkradu se greške, moglo bi sve biti brže i jednostavnije i da administracija počne proizvođače da gleda kao one koji im donose pare, a ne kao opterećenje“, zaključio je Salkić.
CAPITAL