Neki roditelji plaćaju djeci da pomognu u sređivanju kuće, dok se sa druge strane nalaze oni koji se protive ovom načinu vaspitanja…
U suštini, pomaganje roditeljima u sređivanju kuće je bitno isto koliko i pranje zuba – pa zato i ne treba da se plaća.
U nekim porodicama čišćenje stola i kupljenje igračaka čini dnevnu rutinu, dok kod drugih završavanje domaće zadaće i odlazak ranije u krevet rezultuje ostavljanjem igračaka svuda po podu. Ipak, svi su saglasni oko jednog – djeci ne ide toliko dobro sređivanje, bar kad su baš mala.
Kako se ispostavlja, to je nešto preko čega moramo da pređemo ako želimo da nam dijete izraste u odgovornu i urednu osobu, a evo i zašto: mnogi klinci žele da pomognu, ali se onda susrećemo sa realnošću, njihovom nespretnošću, nepažnjom i neznanjem kako nešto treba da se uradi.
Iz tih razloga, mnogo roditelja dopušta djeci da sjede ispred televizora dok se oni bakću s poslovima – jer nema nikog da im smeta. Na taj način pravimo ključnu grešku. Čak i ako dijete ubaci više praška u mašinu za suđe ili napravi poplavu u bašti tokom zalivanja cvijeća – morate ga pustiti da vam pomogne. Majke koje ovo razumiju vide trenutnu frustraciju kao “investiciju”.
Ohrabrujte vaše neuredno dijete koje želi da vam pomogne sa suđem i tokom vremena će izrasti u sposobno i spretno dijete koje će i dalje željeti da pomogne. Rane saradnje sa roditeljima pokreću mehanizam kod djece koji prerasta u samostalnu želju za pomaganjem i urednijim životom u domu.
Ako kažete djetetu da nije uključeno u rad, kao i da ne može to da radi, poslije nekog vremena će početi i da vam vjeruje.