Poraz reprezentacije Bosne i Hercegovine od Luksemburga otvara brojna pitanja, a da li je baš za sve kriv Vico Zeljković?
To da u Bosni i Hercegovini sport nema veze sa politikom, da razjasnimo na startu, nije tačno. Sportski savezi u Bosni i Hercegovini uređeni su maltene kao država po paritetu 33, 33 i 33 posto. I predstavnici u rukovodstvima sportskih saveza se biraju iz sredina gdje su većina Bošnjaci, Srbi i Hrvati. To što mi zatvaramo oči pred tim i kao želimo legende u vrhu sportskih saveza je obična zabluda.
LAKRDIJA
U tom slučaju, BiH je u sportskom uređena po Daytonu, a ako hoćete drugačije uređenje – mijenjajte Dayton. Prosto i jednostavno, da ne može prostije i jednostavnije. A da nastavimo ovim redom, klubovi koji dolaze iz sredina gdje su većina Bošnjaci, prije svega mislim na Želju i Sarajevo, morali bi dobro razmisliti koga će slati u Izvršni odbor i za sretniju budućnost moraju zanemariti interese klubova, moraju gledati interes fudbala u BiH. Iz bošnjačkog korpusa u ovom sazivu Izvršnog odbora Fudbalskog saveza BiH tu su Irfan Durić, Azmir Husić, Fuad Čolpa, Midhat Sarajčić, Muris Jabandžić i Muhidin Raščić.
Opet ćemo redom – Irfan Durić je bio član saziva i prethodnog IO, politički aktivan u NES-u, u izjavama neodmjeren, nedorečen i uvijek ide linijom manjeg otpora. Za fudbal u BiH nije učinio ništa, a u karijeri, kako piše na zvaničnoj stranici Saveza, igrao je za omladinske kategorije FK Krajina Cazin. Zastupa interese klubova iz Krajine, od kojih nijedan nije ni blizu Premijer lige, a daleko su i od vrha Prve lige FBiH. Tačnije, u Prvoj ligi FBiH nastupa samo Jedinstvo iz Bihaća, koje se redovno bori za opstanak.
Azmir Husić je bivši predsjednik Slobode, tvrdi i da je bivši čelnik Tuzla Cityja, a ponovo želi na čelo crveno-crnih. Prošle godine sam napisao da je Husić od ulaska u Izvršni odbor FSBiH jedino prešao iz PDA u SDA. Više od toga ne zna se da je uradio. Doduše, nedavno je izjavio da je na sjednici rekao kolegama da “lakrdija mora prestati”, šta god to značilo.
U prevodu, to vam je ono kao u “Nadrealistima”: “Čuj, Platini, ak’ to još jednom uradiš, ja se budem izgalamil na tebe.” E tako se vjerovatno i Husić “izgalamio” na Izvršnom odboru. Fuad Čolpa je predstavnik Kantona Sarajevo, dakle, Želje i Sarajeva. No, u IO FSBiH je ušao jer je, kako piše na web stranici FSBiH, “obavljao odgovorne funkcije u organima i tijelima FK Hrid, Udruženja sportskih radnika KS-a, FSKS-a i NS/FSBiH”. Dakle, nije obavljao ništa i nije radio ništa. Sa sportom ima veze kao ja sa odlaskom na Mars. Midhat Sarajčić je čovjek koji je nekada važio za najvećeg kritičara rada Saveza i bivšeg predsjednika Elvedina Begića. Od svih članova IO ima najdužu fudbalsku karijeru.
Predstavnik je FS Srednjobosanskog kantona, koji nema nijednog člana Premijer lige ili Prve lige FBiH. Otkako je ušao u IO FSBiH, Sarajčiću je sve uredu u bh. fudbalu. Muris Jabandžić je ušao u IO 2021. godine i aktuelni je predsjednik NS-a ZDK-a. Od ulaska u IO FSBiH prstom nije mrdnuo. I na kraju, Muhidin Raščić, koji je predsjednik IO FS Bosansko-podrinjskog kantona. Jedini uspjeh mu je što je sina Admira ubacio u kadetsku reprezentaciju BiH. Dakle, svi nabrojani su imenovani u IO FSBiH iz sredina u kojima su Bošnjaci većina, u kojima se, ruku na srce, najviše navija za reprezentaciju. Dakle, postavljeni su od klubova koji dolaze iz gradova sa većinskim bošnjačkim stanovništvom. Osim ovoga što sam nabrojao, da nisu ništa uradili, da li ste nekada vidjeli ili čuli da je neko od nabrojanih uradio nešto za fudbal?
Nisam ni ja. Zašto sam objasnio ko su ovi ljudi? Pa zato što bi se u Sarajevu mijenjao Vico Zeljković, predsjednik FSBiH, a to može jedino ako se napravi neki novi savez, koji bi bio parasavez i bez Vice. Jer, dragi Bošnjaci, vi imenujete Bošnjake u IO FSBiH, a Vicu imenuju Srbi iz FSRS-a, pa ga oni mogu i mijenjati. U principu, najmanji problem je upravo Vico Zeljković.
I dok on gradi ugled u svijetu fudbala posljednjih godina od dolaska na čelo Saveza, dotle bošnjački predstavnici šute i uživaju u tome što je “Vico kriv za sve”. Kod njih vrijedi: “Ne talasaj” i “Nek’ ne puca.” U toj bari punoj krokodila, Zeljković ispada najveći pobjednik, jer podanički odnos svih ostalih članova IO njemu itekako dobro dođe. Pomenuti članovi IO se očito vode onom da je šutnja zlato. A u ovom slučaju nije. Dakle, Vico je u ovoj priči potpuno nebitan.
TRUD
I na kraju, nijedan bošnjački član IO nije komentarisao užasnu igru i poraz reprezentacije BiH od Luksemburga, što je vjerovatno najgori poraz u historiji našeg nacionalnog tima. Oglasio se, naravno, Vico Zeljković i možda čak najavio otkaz Faruku Hadžibegiću. A selektor Hadžibegić je posebna priča. Igračka legenda je bio bez dileme, to će vam svako sa malo više godina potvrditi, ali trenerski je imao problem. Nigdje se nije dugo zadržao, nigdje nije ostavio neki rezultat iza sebe. I još nakon Luksemburga ubjeđuje da nemamo dobru ekipu. Pa onda je pitanje šta bi s onim svim najavama prilikom preuzimanja funkcije selektora da imamo dobar tim?! Kako je to tim nestao?
Gdje je nestao? Je li ga neko oteo? To što je Hadžibegić rekao nakon poraza od Luksemburga da je odgovornost njegova, to nam ništa ne znači. Ako ima imalo obraza i morala, a vjerujem da ima, trebao je reći: “Ja više nisam selektor BiH, podnosim ostavku. Hvala.” Ali ne, Faruk se bavio novinarima, povredama, “stranim faktorima”. U potpunosti je izgubio tlo pod nogama i na takav način se ne vodi nacionalni tim. Uz dužno poštovanje prema svemu što je napravio u karijeri i prema njegovom trudu, očito da on nije taj.
A ako mene pitate, taj nije bio ni Petev, ali eto, počeo je svijet da žali za njim. Neki se čak i naslađuju što je Faruk izgubio. A nije Faruk izgubio, izgubili smo svi mi koji volimo reprezentaciju. Sve ovo što nam se dešava u fudbalu, a što nam se i sviđa i ne sviđa, mijenja se od najnižeg nivoa – kluba, preko kantonalnih i entitetskog saveza. A ne preko Vice. Jer Vicu biraju i postavljaju Srbi, a koga su Bošnjaci postavili? I nemojte se ljutiti što sam stvari nazvao pravim imenom.