Mnoge epidemije su i u prošlosti pogađale svijet, pa samim tim i našu zemlju i naše gradove.
Ne računajući veliki kašalj, ospice, krzamak i slično, najstrašnije su bile epidemije kuge i kolere, priča u razgovoru za Fenu arheolog Adnan Muftarević.
On navodi primjer kako je Kuga harala 1783. godine, pa su franjevački ljetopisci fra Bono Benić i fra Jako Baltić zabilježili da se kuga proširila i na Visoko, Fojnicu, Travnik, Kreševo i dalje.
Muftarević kaže da su iste te godine puno stradali i Dalmacija, naročito Split.
Dalje navodi kako su osmanske vlasti preduzimale razne mjere prilikom tih epidemija.
– Nekada bi bili više, a nekada manje uspješni. Otvarali su se karantini za putnike i zatvarala su se naselja. Janjičari bi sjedili na ulazu u gradove i sprečavali bilo kakve ulaske i izlaske iz njega. Ako bi glasnik donio kakav ferman, dopis ili slično, oni bi ga preuzeli dugim mašicama i dobro bi ga nakadili na dimu prije nego bi ga proslijedili dalje. Bijeli luk se koristio nemilice. Kazne su bile drakonske za one koji bi se htjeli okoristiti krizom. Naročito za one koji bi dizali cijene hrane i sredstava za higijenu. – rekao je Muftarević.
Na kraju je naveo zanimljiv primjer da je još 1465. godine Sabundžuoglu Šerefeddin, učenjak iz grada Amasye dao uputstvo kako se zaštitititi od zaraznih bolesti: “Ruke dobro operi, među svijet ne idi, iz daleka selami. Dobro jedi, dobro pij, ako si hasta lezi, napolje ne izlazi. Trebaš lice prekriti pa uz Allaha ti ovo nesne ništa neće moći”. Riječ “nesne” na turskom znači objekat, mala stvar, u ovom slučaju malo biće koje prenosi bolest.