70, 80, 90, … Muško-žensko, zdravo-bolesno, s penzijom-ili bez; to je ta grupacija sa kesom jeftinih lijekova i rolnom neodložnih računa. To je taj procenat koji se zalijepio za resorno ministarstvo i računaju prosjek. To je ta rezultanta izgubljene generacije ili više njih. To su očevi i majke u nevaktu, a za revoluciju ljudskosti nejaki i, s visoko izdignutim bijelim zastavama, čekaju svoju šansu u nekoj drugoj dimenziji.
Nevažan osmijeh izmami kadar uspomene ili loše umotana laž dobronamjernog prolaznika. Može i partija šaha. Opet remi. Za novu partiju ni snage, ni volje. Potezi su isfucani kao i članska karta za narodnu kuhinju. Otvorene granice zatvorile ponos. To je taj demokratski procenat sazidan od jeftinih života. Evolucija svojim tokom teče – pomiješala lice i naličje. Njemu, tebi, meni „…kao psu u sindžiru baciće mrve, o sram i grdoba!“. Svjedočim li opakom realizmu? Humanizam i renesansa – čista utopija.
O mi, koji se kunemo narodom svojim i demokratijom nepresušnom, na dnevni red po hitnom postupku: Sudbine ljudi treće životne dobi ! Aplaudirali su nam. U protivnom, kataklizma ljudskosti je neizbježna. Vrijeme nas mudro privodi partiji šaha. Nisam siguran da li će biti „remi“. Čudna su iskušenja Božja. Izvagajmo težinu očeva uzdaha i kletvu majčine suze. Neka historija uči od nas! I po Božjim i po ljudskim zakonima od Brčkog do Neuma, od Bihaća do Goražda ovo je sveopći Vitalni nacionalni interes. Ko razuma i duše ima – shvatiće. Ako dodamo prošlosezonske izolacije, samoizolacije, karantene i respiratore, onda je to kataklizma na kvadrat.
Seid Zimić