Ne hvalite mi snjegove.
Davno smo se rastali…
Soba je topla, ali ne kao prije. Nedostaje mi pucketanje vatre i miris šipova čaja u loncu, smaknutog na kraj plate šporeta, da pomalo vri.
Dok napolju neumorno sipaju pahuljice, ušuškana u svijet prve ljubavi, poezije, plovim do duboko u noć.
Kao da je danima prije čitanja sve bilo pripremljeno, tako je uslijedio i moj prvi susret sa poezijom Edina Smailovića, pjesnika iz Bijelog Polja, rođenog 1980. godine, historičara po struci, koji već dvanaest godina radi kao bibliotekar.
Intezivno razmišljanje o prolaznosti, pridavanju značaja nebitnim stvarima, pesimizmu koji nas truje, o nama koji uporno odbijamo biti drugačiji i posebni, jer nas je strah mase koja se kovitla – sve to prepoznah vješto utkano u stihovima prve Smailagićeve zbirke poezije Prolaznost.
Uživanje u čitanju njegovih stihova možda bude početni impuls da promijenim nešto u sebi spram svijeta koji me okružuje, pomislih. Još se hranimo zabludom da smo izvan kolotečine; osama je najbolje ogledalo istine.
Vidjela sam umorna lica ljudi. Vidjela sam osvijetljene jednosmjerne ulice. Osjetila ustajali zrak u domovima. Život ukoričen po shemi…
RECIKLIRANJE PAKLA
Đavolji šegrti se uvijek
Uzdaju u bezgraničnost
Ljudske gluposti.
Otrcana fora koja je
Upalila nebrojeno puta.
Podjele na nacije,
Religije, rase, ideologije,
Obično uz podmetanje
Božijeg imena ispred
Njih.
Sve to ne bi li zaboravio
Da su ti džepovi prazni
A zubi krezubi
I još važnije, da ne bi shvatio
Da je svijet odavno u rukama
Đavoljih sluga.
KAMEN ZA POD GLAVU
Opterećen poslom, dugovima,
Iscrpljen od mržnje i laktanja,
U retrovizoru ugleda čobanina
Kako spava na kamenu
Najtvrđim i najbezbrižnijim
Snom.
Od tada je okrenuo
Svijet naopačke tražeći
Kamen za pod glavu,
Da se konačno naspava
Kao čovjek
Edin Smailović: PROLAZNOST
p.s. Knjigu možete pronaći u Gradskoj biblioteci Visoko