Magazin “Start” o Visokom 2003. godine (IV DIO)

Prije šesnaest godina Almir Panjeta je pravio reportažu o Visokom. Pa da se prisjetimo i njegovih zapisa o Visokom.

START U VISOKOM 2003. GODINE (IV DIO)

… Jedan od poznatijih krznara i kožara u gradu je i Ekrem Babić, koji je svojevremeno izrađivao šubare i kapute za Josipa Broza Tita i suprugu mu Jovanku. Radio je odjevne predmete od krzna koji su se u tadašnjoj Jugoslaviji predstavljali na modnim revijama koje su u to vrijeme bile pojam. Salon mu se nalazi u mahali Gornje Rosulje i koga god u Visokom upitate, uputiti će vas na njega. U radnji, svega. Kožnih i krznenih kaputa, jakni, kožnih podmetača, kapa, šubara… Cijene nisu niske, ali kaže da kupaca ima. Kreću se od nekih 250 KM za jaknu, pa do 400 za kožne kapute. O svojim nekadašnjim konfekcijskim podvizima Ekrem nerado govori:

– Nisam im ja uzimao mjeru, ali su mi dolazile narudžbe prema kojima sam radio. Bio je to tada unosan posao, ali i to što su baš izabrali mene da radim za Tita, mnogo je značilo u to vrijeme. Radio sam i za modne revije, koje su održavane po cijeloj Jugoslaviji, ali ni na jednoj nisam bio.

To je sve što ćete od njega čuti. O sadašnjem životu također ne priča mnogo, tek kratko: dobro je, može se fino zaraditi. Sam se ne bavi obradom kože, već je obrađenu i štavljenu kupuje iz KTK-a Visoko. Zato njegov rođak Asmir u Donjoj Mahali sam obrađuje kožu, od sirove pa do one od koje se može napraviti svaki odjevni predmet. Da bi se prešao taj put, potrebno je 36 operacija. Asmira smo zatekli u njegovoj radionici među kožama, presama i buradima. Širi se neugodni miris kože i natrijum sulfida, ali čini se da to Asmiru i ne smeta previše dok s ovčije kože guli dlake pomoću noža s dvije drške.

– Oko kože ti je prava nauka. Bavim se ovim poslom kako znam za sebe, a zanat sam izučio od amidže – priča nam Asmir, ne prekidajući posao. Dodaje kako obrađuje i krzno, što je mnogo lakše jer ima samo pet operacija. Objašnjava nam prvih nekoliko koraka u obradi kože:

– Najprije se mesna strana namaže sulfidom pomiješanim s krečom kako bi koža omekšala i dlaka oslabila u korijenu da se kasnije može lakše skinuti. Poslije se koža stavlja na lužiranje u ovu malu burad, pa se ispere u čistoj vodi, pa u krečnom mlijeku i ponovo u čistoj vodi…

Kaže kako se od kožarskog zanata može lijepo živjeti te da ima i nasljednika: bratov sin se također zanima za kožarstvo.

– Kožarski zanat u Visokom jako je star, kažu da datira još od vremena bosanskih kraljeva. U tursko vrijeme kožari su se zvali tabaci i radilo se uz vodu. Nije bilo presa kao sada, ali i sadašnji način nije nešto posebno napredovao. Jer, nema te metode kojom se koža može bolje očistiti osim ručno i tako se svugdje radi – pojašnjava Asmir.

Nekada se koža štavila na tabhani, mjestu uz rijeku Fojnicu, na kojem je mnogo godina kasnije snimana i poznata serija Kože. Nedaleko od tabhane je i tabačka džamija. Sagradili su je kožari-tabaci. Bilo im je nezgodno zbog karakterističnog vonja kože koji su teško mogli sprati sa sebe, pa su sebi izgradili džamiju. Sada je ona predmet spora između džematlija, Općine i Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa BiH. U ratu je oštećena i kada su džematlije skupile novac za njenu opravku, počeli raditi, zaustavili su ih. Džamija je pod zaštitom i nije dozvoljeno da se na njoj bilo šta radi bez nadzora. Pokušaj njene obnove propao je prije tri mjeseca, otkad se čeka da neko nešto napokon uradi jer drveni minaret samo što se nije srušio.

– Uz pomoć visočkih privrednika, naših ljudi iz dijaspore i ovdašnjih džematlija sakupili smo 40.000 maraka i krenuli s obnovom. Htjeli smo srediti džamiju, počeli raditi, demontirati, a onda su došli iz općinskih službi i zaustavili nas. Mi smo još 1996. godine radili neke opravke na džamiji i tada nas niko nije dirao – priča nam Enes Muderizović, mutevelija džamije.

Kaže kako već tri mjeseca čekaju da iz Zavoda dođu statičari kako bi ispitali zgradu džamije:

– Trebali su davno doći, ali još ih čekamo. Bojim se da ne dođu prekasno jer znate kako kod naših institucija sve ide sporo. Dok oni pregledaju, srede dokumentaciju, pa onda hoće li biti novca… Utom će septembar, oktobar, kišna sezona i ko zna hoće li džamija, a posebno minaret, izdržati i ovu zimu. A mi smo je do sada mogli srediti koliko-toliko jer imali smo veliku svotu novca na raspolaganju, iako za njenu kompletnu rekonstrukciju treba oko 80.000 maraka – tvrdi Muderizović.

Druga džamija po kojoj je Visoko poznato, jeste Bijela džamija koju je projektovao arhitekt Zlatko Ugljen, za šta je dobio i Aga Khan nagradu za arhitekturu. Njena specifičnost je što je među prvim na Balkanu izgrađena u modernom stilu. Ibrahim Selimović mujezin je Bijele džamije od njenog otvaranja, sedmog septembra 1980. godine.

– Bijela džamija je posebna. Ovdje sam 23 godine mujezin, u ratu sam ranjen i dolazio sam na posao – kaže Selimović. On brine i o čistoći u džamiji:

– To ne moram raditi, ali eto, još davno sam počeo i, malo pomalo, ušlo mi više u naviku… Uskoro V dio.