Sa Midhatom efendijom Čakalovićem, glavnim imamom Medžlisa islamske zajednice u Visokom razgovarali smo o praštanju. Kaže se: “Oprosti i bit će ti oprošteno. Opraštanje je vrhunac pohvaljenih svojstava i svjetlost koja obasjava put onima koji putuju prema Allahovoj milosti.”.
– Ako se prisjetimo dove koja se počne učiti od mjeseca redžeba: ” Gospodaru moj, ti si milostivi, pa te molimo oprosti i meni”.
Našim jezikom se to može iskazati i ne mora se na arapaskom učiti. Sam ramazan se dijeli na tri trećine. Prva je rahmet (milost), druga magfiret (oprost) i treća spasenje od vatre. Vjernik se uvijek boji da njegovi grijesi ne preovladaju. To se u islamu zove kibur, to je ono što je iblis rekao za čovjeka kad mu je pozavidio, a zavidnost je put ka kibru – smatrati sebe boljim od nekoga. Zbog tog kibura je Allah dž. š. učinio prokletstvo šejtana.
Imam običaj kazati, šejtan nije ateista. On ne negira Boga, nego samo ne može da podnese da je neko bolji od njega. Zato je čovjeku data osobina da može da prašta i voli, da može učini ono što Allah traži od njega. Allah dž. š. navodi kao primjer svojih osobina da je On onaj koji prašta, Onaj koji je milostiv, Onaj koji daje. Sve su to Allahova imena, ne bi li to čovjeka navelo da bude od onih koji praštaju, vole i milostivi su. Jedina količina mržnje koju čovjek može da ispolji jeste da na nepravdu uzvrati istom mjerom, ali da oprostite to vam je bolje.
Mala je nit između prijateljstva i neprijateljstva. Uvijek su bolji oni koji grade prijateljstva, mostove, jer Allah dž. š. ostavio je čovjeku da bude ljudsko biće, ističe efendija Čakalović.
Ako opraštamo, onda očekujemo i nagradu od Allaha dž. š.?
– Mi griješimo, posrćemo, ali nije sramota upasti, sramota je ne ustati nakon tog pada. Nama je Allah u toj milosti i praštanju, ostavio mogućnost da svoje grijehe popravimo. Mi se nadamo Allahovoj milosti, jer je čovjek na dunjaluku samo da iskušan bude, ali najveća radost dunjalučka je milost Allaha dž. š. Sve svoje padove, pogreške, grijehe otkupljuje na način da iskaže prema drugom oprost. Zbog Božje pravednosti na Sudnjem danu neće biti ove dunjalučke vage, nego prema nijjetu, prema onome šta je čovjek htio da učini od dobra, govori Midhat ef. Čakalović.
Opraštamo zato što onaj ko je velikodušan ima duhovni mir, dok onaj ko je uskogrudan živi u brizi i nevjerici?
– Nekome učiniti sitno dobro, nekome oprostiti i još kad vidimo da je naše praštanje urodilo plodom, koliko je njemu radosti donijelo, čini nas posebno sretnim i to su stvari koje su ljudska duhovnost i nutrina. Mnogo je sretniji čovjek koji nešto da od sebe, te vidi da je nekoga pomogao, iako je sebe oštetio, nego onaj ko je sebičan, koji želi samo za sebe. On je stalno u strahu, njegov život gubi smisao, on ne može da dobije ni raskoši života.
Ramazan je posebno vrijeme, u kojem treba da razvijamo osobine praštanja i samilosti, zaključio je efendija Čakalović.
Pogledajte kompletan razgovor sa efendijom Čakalovićem u videu O Kanala:
O Kanal