Miholjsko ljeto: Odmor od teških ljetnih poslova i iščekivanje proljeća

U narodu kažu da oktobar najviše vole seljaci jer tada ubiru plodove godišnjeg rada, ali i pripremaju i obavljaju jesenju sjetvu. Ovaj listopadni i kišni mjesec često je promjenljiv, pa najavljuje i da zima nije daleko. To će potvrditi i zvanična i narodna prognoza.

Topli dani u desetom mjesecu poznati su i kao Miholjsko ljeto. Srpska pravoslavna crkva, 12. oktobra obilježava praznik Svetog Kirjaka, poznatiji i kao Miholjdan. Prema narodnom vjerovanju, poslije njega nastupa prava jesen koja je kalendarski uveliko počela.

Miholjsko ljeto nastupa svake jeseni u određeno vrijeme i traje dvije hevte, zapisao je u Izet Spahić, inženjer rudarstva i autor “Narodnog kalendara”. Ovdašnje življe vjeruje da im je lijepo vrijeme “poslano” da se obere žito. On kaže da je u selu svaka ruka nešto radila, i zarađivala sebi dnevni obrok. Bila je izvrsna podjela rada, a prognoza je bila izuzetno važna.

Narodni kalendar

Spahić je kalendar, izradio na osnovu narodnih predanja i dostupne literature, te usmenih kazivanja i vlastitih iskustava i zapažanja u svom užem i širem zavičaju (selo Piskavica, šire područje Gračanice i sjeveroistočne Bosne), precizno navodeći šta se radi u polju, vrtu, voćnjaku, sa pčelama i oko stoke u određeno doba godine, u kojoj sedmici.

U tradicionalnom narodnom kalendaru jedinica za mjerenje vremena je sedmica, koju čini razdoblje od sedam dana. Ne spominje se mjesec niti godina jer nisu imali posebne važnosti za utvrđivanje životnog ritama zemljoradnika, prvenstveno početka i kraja sjetve i žetve ključnih kultura u ovom podneblju. Ovaj period, oktobar, spadao bi u treće brojanje, odnosno od Aliđuna do Kasuma (Mitrovdana). Četiri hevte po Aliđunu, koji je 2. avgusta, bere se žito, beru se i suše šljive, beru se orasi, jabuke i kruške. Miholjsko ljeto je glavno vrijeme za berbu kukuruza i sjetvu, odnosno od 1. do 10. ovog mjeseca, jer su to sušni dani.

“U ovo vrijeme se nikada nije vršila priprema ogrjeva na selu, jer su korištene furune, zemljane peći, koje su gutale drva. Mi smo imali običaj u zimu dovući čitavo drvo, pa grane do stabla sjekli svaki dan kao pripremu za noć i sutrašnji dan. Da ona ne budu previše suha. Kad nestane drva na drvenjaku, na pomagalu tzv. kozi, ona deblja drva su se sjekla testerom”, priča Spahić za Agroklub.

Praćeno je kretanje ptica selica, koje se, kaže nam, kreću u savršenom redu, jedna ide naprijed, a ostale sa strana. Ako bi se očekivalo loše vrijeme, one bi gubile orijentaciju, kretale bi se gore-dolje prema jugu. “Također, svaka kuća je imala mačku, ako bi se vrijeme pogoršavalo ona bi se umiva okretala sjeveru, ako se okrene ka jugu sutra će biti lijepo vrijeme.”

U njegovom selu su osluškivali i voz, ako bi se iz Karanovca koji je udaljen 10 kilometara južno, čuo u Piskavici dolazilo bi do poboljšanja, istovremeno ako bi se čuo iz Tinje, sa sjevera, dođe do pogoršanja. Prisjeća se da su poljoprivrednici sebi sjeme čuvali, pojašnjavajući da su selekciju vršili pri žetvi. Najkvalitetnija bi se ostavljala za sjeme, a sjetva bi se obavljala od oktobra dok snijeg ne padne, dok se za prihranu koristio samo stajnjak. Vještačko đubrivo stiglo je 60-tih godina.

“Došli su obrazovani momci iz općine da naviknu seljaka da ga koristi, ali su ljudi bili skeptični i nisu prihvatali. Taj očajni momak je na izlasku iz sela, na jednoj kosini bacio đubrivo i napisao KAN. Ljudi kad su kasnije vidjeli kako je trava narasla, onda su ga prihvatili“, navodi.

Osluškivale se žabe, gledalo u nebo

Od pšenice se, kaže, jedva preživljavalo jer je zbog manjka prihrane slabo rađala. Korištena je samo za pite, kolače i sobete, a kukuruz je bio osnovna hrana, odnosno proha (kukuruza). Velika je, ističe, odgovornost bila na glavi kuće kada dođe žetva, jer je valjalo pripremiti hranu za žetelice koje su dolazile u zajam, “ako pogriješi u procjeni vremena, pa padne kiša, propade sva hrana“.

“Osluškivale su se žabe, ako krekeću najavljuju kišu. Također, ako je crveno jutro – mokro je veče i obrnuto, ako su oblaci u zalasku sunca crveni, ujutro će kiša“, dodaje. Dalje, kaže da je ovo vrijeme kada se vrši đubrenje njiva stajskim đubrivom. Nastavlja se ‘prihrana’ pčela, a o Kasumu (8. novembra, dan koji dijeli ljeto i zimu) se sravnjuju dugovi, izvodi stoka na sajam (vašar u Gračanici), koja je za prodaju, iznosi se žito, pšenica, pekmez, suhe šljive, voće, povrće, vuna i druga roba za prodaju. Tu se vrši najveća razmjena u toku čitave godine.

“Poslije Kasuma na selu je počinjao zimski način života, otvara se sezona ženidbi, udaja, porodičnih veselja. Koševi, hambari, podrumi i trapovi su puni hrane. Nastupa odmor od teških ljetnih poslova i čeka proljeće da se ponovo oživi rad na njivi“, zapisao je ovaj zaljubljenik u tradiciju.

Tu su i zanimljiva predanja kako prognozirati da će sutradan osvanuti lijep dan, pored ostalog: kad predveče kokoši ranije liježu, kad mušice pri zalasku sunca lete u kovitlacima, kad vatra u furuni jasno svijetli i gori. S druge strane, loše vrijeme se može očekivati: kad se goveda obadaju, kad ljudi koji su preživjeli nervni poremećaj, ne mogu da se smire i pričaju neartikulisano, skloni su svađi, kada se pri izlasku sunca kroz oblake prema nebu pružaju zrake, nadati se oluji sa ledom itd.

Oktobarske kiše

Ove godine toplo vrijeme zaista se poklapa s blagdanom Miholjdan. Prema srednjoročnoj vremenskoj prognozi Federalnog hidrometeorološkog zavoda (FHMZ) stabilno, s nešto više sunca u poslijepodnevnim satima, u BiH se očekuje do 10. oktobra. Vrijednosti temperatura zraka su u granicama uobičajenih za ovo doba godine, a od 6. oktobra one će porasti za 2-3 stepena pa će biti još ugodnije.

“Padavina nema do 11. oktobra i to je upravo ovo Miholjsko ljeto, stabilan period pod direktnim uticajem grebena azorskog anticiklona koji diktira vremenske prilike u većem dijelu Evrope”, kaže za Agroklub, Bakir Krajinović meteorolog FHMZ.

Dakle, do narednog utorka treba obaviti sve poslove koji traže suho vrijeme, jer se predviđaju i duži sunčani intervali u poslijepodnevnim satima, dok će maksimalne temperature dosezati 25 stepeni Celzijusa, što je nešto iznad prosječnih vrijednosti za oktobar.

“Nakon toga, od 11. do 18. oktobra promjenljivije vrijeme i veća vjerovatnoća za padavine i kišu širom naše zemlje, temperature zraka bit će u blagom padu“, dodaje Krajinović.

Magla i niska oblačnost su sasvim uobičajeni i očekuju se i narednih dana po riječnim dolinama i kotlinama u Bosni. Do kraja jeseni, prema dugoročnim prognozama, očekuje nas još jedna sezona s temperaturama iznad prosjeka. To se posebno odnosi na sjever naše zemlje, gdje će temperature biti više za dva stepena u odnosu na ono što smo navikli za taj period, a u ostatku zemlje, stepen iznad prosjeka.

“U pogledu padavina, na sjeveru i u centralnim predjelima očekujemo nešto manje količine, do nekih 75 posto od prosjeka za jesen, na krajnjem jugu bit će u granicama uobičajenih za ovo doba godine“, dodaje ovaj meteorolog.

Gdje će biti mraza?

Što se tiče mrazeva i temperatura ispod nule, kakva je jučer zabilježena na Bjelašnici, rezervisani su samo za centralne predjele naše zemlje, planinski region i nadmorske visine iznad 750 metara. Vrijeme za zimu 2022./2023., pogotovo kada je riječ o količini snježnih padavina, prema riječima našeg sagovornika “bilo bi neozbiljno prognozirati” u ovom momentu. Navodi kako FHMZ sudjeluje u radu grupe pri Svjetskoj meteorološkoj organizaciji, za regiju koja gravitira Mediteranom, a koja se sastaje četiri puta godišnje i skupa priprema prognozu za svaku predstojeću sezonu.

“Sve prognoze koje ukazuju na razvoj vremenskih prilika kada je u pitanju zima moraju se uzeti s rezervom. I ova prognoza za jesen se mijenja iz mjeseca u mjesec zbog nepredvidivosti atmosfere. Ostavimo to za kraj novembra“, dodaje.

Trenutno, kako kaže, nijedan prognozni model nije u mogućnosti dati ni blizu pouzdane prognoze za predstojeću zimu, pogotovo količinu snježnih padavina koja mora biti konsultovana s nešto kraćim prognoznim intervalima.

No, podsjetimo, meteorološki servis Severe Weather Europe objavio je predviđanja snježnih padavina za zimu 2022./2023. Kako su naveli, za veći dio evropskog kontinenta očekuje se manje snježnih padavina. Normalne i iznadprosječne mogu se očekivati na pojedinim područjima u centralnoj Evropi.

Zimi se na selu ne radi

Kada je riječ o narodnom kalendaru, na zimsku prognozu se nije obraćala pažnja, jer se ponavljala svake godine. Spahić kaže da se po njoj mogao naviti sat. “Kada padne prvi snijeg, on ne ustaje tako do kraja februara, kada odjuži uz veliku huju od nekoliko dana. Tada se na zemlji ništa ne radi. Samo se održava stoka, hrani i poji na bližemu potoku. Nabavlja drvo za ogrjev“, navodi.

Povremeno se, dodaje, sa njiva prenosi sijeno i klasura (stabljike od kukuruza sa lišćem). Lišće stoka pojede, a klasurke, gola stabla se stavljaju za autohtone voćke, koje su stare i preko sto godina, kao samoniklica jabuka. Mladi su to morali da nose u krošnjama na leđima, pored zaprega, da se ne zaleže (ulijene, i ne postanu oholi pošto ne rade ništa teško).

“Ono što je izbačeno iz prakse, a što se radilo prije kada je svaka kuća imala ovce je da smo mi sankama išli u šumu i sjekirom skidali donje zelene grane sa borova. One su to tako slatko jele, a te borove iglice su jako zdrave“, sjeća se.

Nikada u starijoj povijesti nije zabilježeno da se neko oženio, a da je to bilo izvan perioda Kasuma i Prozuka. “Takvi bi se smatrali nenormalnim, pa bi svi okretali leđa od njih“, pojašnjava autor “Narodnog kalendara”, istakavši da zato rođendani prvorođene djece nose datume, od jula do septembra.

“Mladi su bili zdravi, i mogao si na sat pogledati, poslijeprve bračne noći tzv.vuka, kada bi mjesni imam konačno vjenčao mlade, i kada bi obikuša, djevojka iz porodice odakle se udala djevojka, predala mladu mladoženji, do tada netaknuta muškom rukom. Onda su krenula da se rađaju najmanje petero, i najviše desetero“, kaže na kraju Spahić.