O prekograničnim migracijama gotovo je sve rečeno. Svaki dopunski komentar nema vrijednost – to bi bila obična konstatacija.
Loko-migracije su opasne i nepredvidive, one su uveliko zaživjele i mogu se mjeriti pozamašnim ciframa.
Naime, ljudi s periferije Grada Visoko intenzivno naseljavaju urbanu zonu. Ne opravdavam, ali se pokazalo da je ovaj proces neminovan.
Srednje škole u čaršiji, po ličnu kartu u čaršiju, knjižara u Visokom, a petnaestak kilometara do Šošanja. Treba ovjeriti zdravstvenu knjižicu, platiti struju i podići paket u pošti pa onda polako u Dobrinje. Registrovati automobil, provjeriti “stanje” u banci, navratiti u biro za zapošljavanje – mora se, nisu Mali Trnovci preko devet gora, možda bude i kakav autobus.
Navratiti na utakmicu ili izložbu u “Likum '76” je luksuz. Pijaca ponedjeljkom “namami” i ljude iz šeste gradske zone. I još i još …
Periferija postaje prazna. Privredni resursi zamrznuti. Ohrabrujuće i dobro osmišljene strategije da se ublaži loko-migracija nema ni u fazi prednacrta nacrta. Dokle li, kako li?
/szž/