Uobičajen način dobivanja svile je od kukuljice svilene bube, ali postoji i drugi materijal koji nastaje u morskim dubinama. Tankim ali čvrstim nitima školjke poput dagnji ili periski pričvrste se za stijene ili brodove. Fina i elastična morska svila im omogućuje da se zadrže na mjestu odolijevajući jakim strujama i valovima.
Poznavatelji mora u davnoj su prošlosti naučili kako isplesti te niti u fine tkanine. Drevni Egipćani, Grci i Rimljani posebno su cijenili odjeću od morske svile koja bi se obasjana svjetlošću kao nekom čarolijom „pozlatila“ na suncu, odnosno promijenila boju od neugledne smeđe u blistavu žutu.
Talijanka Chiara Vigo, koja živi na sardinijskom otočiću Sant'Antioco, je posljednja žena koja se bavi skupljanjem i pletenjem tog morskog blaga periski, a zna i kako ga „pretvoriti u zlato“. Premazane limunovim sokom i začinima niti dobivaju karakteristični sjaj i boju koja se ne ispire.
Svakog proljeća Chiara rana jutra provodi u potrazi za nitima. Da bi sakupila 200 grama svile mora zaroniti 300 do 400 puta i to pod budnim okom obalne straže jer su periske zaštićene vrste. Svilu ne prodaje jer, kako kaže, to je duša mora. Plete je u narukvice ili veze detalje na odjeći i daruje.