Počela je nova kalendarska godina. Minusa skoro da nema napolju, znači u srcu bi trebao biti plus za plusom. Mnogi su zabrinuti odavno. Ozbiljni su. Zaboravljaju na osmijeh. Možda januar donosi odluku da se nasmijemo sebi, jer čovjek je najsmješniji kad sam sebe uzima preozbiljno.
Nije lako. Teško je smijati se kad bi neke „zalutale“ voljeli prokleti zbog zlobe, sujete i zavisti koja im isijava iz očiju. Umjesto toga shvatite da četiri riječi čine čuda. I TO ĆE PROĆI. Sujetni pogledi, potvore, ogovaranje, tračevi…
Šta se to do kraja januara može dogoditi, a da ne izgleda beznačajno u rijeci vremena?
Sve je prolazno i zbog čega sekiracija. Prigrlimo sreću. U današnjoj sreći uživajmo danas. Sreća ne može biti sačuvana u nekoj sehari za sutra. Za sreću ne važi ono „što starija sve bolja“.
U svemu treba imati mjeru.
A svaki dan, bio on ponedjeljak ili neki drugi, neka vašu dušu ispuni zadovoljstvo samo onda kada vaš osmijeh izmami osmijeh i na lica drugih.
Osmijeh je sredstvo za pridobivanje i mekšanje srca. Neka postane navika. Prijeđe u praksu. U islamu je osmijeh sunnet.
Smijeh je dakle jedan od velikih darova prirode. Zato ga ne vrijedi rasipati. Smijeh će biti naš univerzalni jezik za ljubaznu komunikaciju sa svijetom.
Možda novi januar donosi spas, pomisli u ponoć na mene, na nas…