Najbolja metoda za ispravljanje krive kičme

Skolioza označava krivinu kičmenog stuba u frontalnoj ravni, koja se karakterizira postraničnim iskrivljenjem jednog dijela ili cijele kičme, s rotacijom ili bez nje.

Skolioze se dijele na funkcionalne i strukturalne. Uobičajen naziv za funkcionalnu je „skoliotično držanje“ i ne sadrži fiksirane anatomske promjene. Znatno se razlikuju od strukturalnih jer nemaju rebarnu grbu ni komponente rotacije, a radiografski imaju blagu krivinu.

Jačanje mišića

Strukturalne skolioze karakterizira bočna, frontalna krivina koja iščezava prednjim naklonom tijela, uz vidljivu rotaciju pršljenova. Prisutna je promjena u strukturi i morfologiji tijela pršljena.

Simptomi skolioza mogu biti zakrivljenost kičme u stranu, nepravilno držanje tijela (postura), jedno rame izdignutije od drugog, odjeća ne stoji pravilno, lokalni mišićni bolovi, lokalni bolovi ligamenata.

Rano otkrivanje skolioze veoma je važno s ciljem sprečavanja napredovanja deformiteta da bi se smanjila funkcionalna onesposobljenost uzrokovana njegovim napredovanjem i spriječile druge negativne posljedice po zdravlje.

Da bi se prevenirao nastanak poremećaja držanja tijela, od velike važnosti je da se djeca još od predškolskog uzrasta uključe u sportske aktivnosti. Tu su i vježbe koje jačaju velike mišićne grupe te vježbe kojima se razvijaju prirodni oblici kretanja.

Ako se na vrijeme ne primijeti loše držanje tijela, nakon nekog vremena može doći do razvoja deformiteta kičmenog stuba pa će se dijete trebati uključiti u program ciljanih vježbi za korigiranje deformiteta i jačanje mišića.

Važna je konzervativna, trodimenzionalna „Schroth“ metoda, koja se sastoji od specifičnih vježbi za krivinu kičme i korektivne tehnike disanja. Svrha ovih vježbi je da se derotira, ispravi i korigira kičma u sagitalnoj ravnini (koja dijeli tijelo na lijevu i desnu stranu), dok se isteže.

Suprotne strane

Treba se usmjeriti na ponovno uspostavljanje spinalne simetrije. Ključ za uspješnu terapiju je raditi konstantno na ispravljanju kičme.

Drugi „teški“ dio terapije je naučiti skratiti mišiće na konveksnoj strani kičme i produžiti mišiće na konkavnoj strani krivine. To je zato što mišići postaju neravnomjerni na suprotnim stranama.

Ovaj stav zahtijeva koncentraciju i koordinaciju, primjenu odgovarajućih tehnika disanja i dobro prilagođavanje dužine mišića i napetosti.

Piše: Dr. Edin Buljugić