Život je umijeće preživljavanje poraza. Prođeš jedan, prođeš drugi i onda kada se nastavi niz pomisliš da si gubitnik i da je tvoj život promašaj.
Ali onda treba samo jedno, dati sebi još jednu šansu i shvatiti da novi dan ne znači samo novi izlazak sunca, već davanje sebi nove šanse. Naučiš preživljavati poraze kada kažeš sebi da ti od toga ovisi budućnost i da ukoliko dopustiš da te porazi slome možeš odmah odustati od svih snova za koje si nekad živio.
Najlakše je dignuti ruke od svega i pomiriti se s činjenicom da je život nepravedan i težak, te pokušati od njega pobjeći, ali treba živjeti svaki dan, dvadeset i četiri sata na dan bez obzira na sve. Budeš li samo u zemlju gledao nećeš pronaći novu nadu i razlog za život koji je pred tobom.
Zato svoje boli trebamo pretvoriti u rast, isplivati iz taloga negativnih osjećaja i shvatiti da je život prekratak da bismo se zadržavali na bilo čemu što je loše. Najteže je učiniti prvi korak nakon poraza, ali taj je korak najvažniji jer o njemu ovisi cijela naša budućnost.
M. Žuvela