Napravio Nasrudin Hodža lijepu kuću u mahali.
Ispred kuće prostrana neograđena avlija, a Nasrudin naručio i postavio novu hrastovu kapiju prema sokaku što vodi u čaršiju. Kapija bješe dvokrilna, sa velikim ukrašenim zvekirima.
Svako veče poslije akšama Hodža je redovno izlazio da zaključa tu kapiju i postavi rezu sa unutrašnje strane.
Komšije ga gledale i čudile se, nije im bilo jasno zašto zaključava kapiju kad avlija nije ograđena, može se nesmetano ući sa svake strane?
Jedan od njih ga napokon to i priupita, a Hodža mu odgovori:
– “Ova kapija je postavljena da pošten čovjek zna gdje je ulaz i da kuca zvekirom da mu otvorim, A hrsuz će ući taman da je okolo postavljen najviši zid”.