Jednog dana neki putnik namjernik dođe Nasrudin Hodžinoj kući i reče: „Ja sam tvoj rođak iz Konje i donio sam ti patku kako bi proslavili naš susret.“
Nasrudin se obradova i primi ga srdačno, te naredi ženi da skuha onu patku i posluži ih dobrom večerom.
Gost ode, a sutradan se na vratima Nasrudinove kuće pojavi drugi čovjek i reče:
„Ja sam prijatelj tvog rođaka koji ti je donio patku, na proputovanju sam pa ako mogu ući kod tebe da se okrijepim“
Nasrudin ga pozove u kuću i usluži ga dobrim obrokom. Sljedećeg dana stiže još jedan posjetilac i reče da je prijatelj prijatelja čovjeka koji je donio patku. Nasrudin i ovog puta pozove gosta u kuću na obrok. Međutim, ne bi mu drago. Činilo mu se kako ga posjetioci pokušavaju namagarčiti i od njegove kuće napraviti samo mjesto gdje će besplatno jesti.
Narednog dana stiže još jedan posjetilac i reče da je prijatelj prijateljevog prijatelja čovjeka koji je donio patku. Nasrudin ga pozove na večeru i iznese mu nekakvu supu koju posjetilac kuša.
„Kakva ti je ovo supa?“, upita posjetilac. „Ima okus kao obična topla voda.“
„Ah!“, reče Nasrudin. „To ti je supa od supe od pačije supe.“