Do sad’ je mnogo toga napisano (i snimljeno) o visočkom požaru 1911. godine, ali ovo je prilika da se upoznamo kako je to opisao svjedok ovog događaja, fra Leonardo Čuturić, koji je u to vrijeme službovao u Visokom.
Ovo vanredno djelo „Autobiografija (moja lična kronika iz sjećanja )“ je izuzetno važno i za Visoko, jer se dotiče mnogih nepoznatih ili sakrivenih detalja visočke istorije. Knjiga je izašla iz štampe krajem 2016. godine uz lekturu, korekturu i recenziju visočkog profesora starogrčkog i latinskog jezika, fra Marka Ćorića.
POŽAR U VISOKOM 11.11.1911.
fra Leonardo Čuturić
„Dana 11.11.1911. iza ponoći izbio je nazapamćen požar u gradu Visokom, od kojega je palo žrtvom oko 400 krovova. Vele, da je požar nastao od toga, što je neka žena ostavila u mutvaku zaprećanu vatru, od koje se plamen rodio, okolinu zahvatio i dalje raširio. Svi ukućani iz Franjevačke gimnazije poletili su na mjesto požara, da pomažemo pri spasavanju. Prenijeli smo iz mnogih kuća pokućstvo u sigurne zgrade, iznosili nemoćne, pomagali mjestimice lokalizirati napredovanje požara, koji se divljački širio. Da nijesu vlakom doletili alarmirani vatrogasci iz Sarajeva i Zenice, bila bi izgorila cijela varoš. Kad sam sutra dan obilazio garište i upozorivao pogorelce muslimane, da su bar sada uvidili potrebu osnutka vlastitog vatrogasnog društva, dobaci jedan: „Sad je do ku…“ to društvo.
P.S. Primjećuje se da autor te 1911. godine kritikuje „nepostojanje“ vatrogasnog društva u Visokom (?) što zbunjuje, jer je ono formirano decembra 1897. godine. Da se zaključiti da je u to vrijeme ono bilo slabo organizovano i nespremno za veće požare…
Zdenko Antović(arhiv 2017.)