Kada kažemo – ručak, mnogi pomisle na porodicu, miris kuhinje, okupljanje, smijeh i razgovor. Nije samo hrana ta koja ga čini, priznaćete.
Nekada su oni nedjeljni ručkovi bili posebni događaji. Sto za šestoro postajao bi mali za sve članove, a žamor bi se čuo još na ulaznim vratima. Danas je, nažalost, sve drugačije. Nedjeljni ručak je odavno pojeden.
Dnevne obaveze učinile su da budemo sve rjeđi gosti jedni kod drugih. Naporne radne sedmice i jedva dočekani vikendi otjerali su nas od trpezarijskog stola. A miris kuhanja zamijenio je miris brze hrane i restorana. Jer, i mamama je tako jednostavnije. I nema mjesta krivici. Prosto život je takav. Tako u odbranu današnje domaćice staju i struka, a bogami i zakoni fizike. Sociolozi kažu da je brz način života “ukinuo nedjeljno okupljanje” jer i žene danas nose ogroman teret u trci za koru hljeba.
“Porodični ručak vežemo za tradiciju i razvijanje dobrih porodičnih veza i ne bi bilo loše kada bismo se se bar jednom sedmično okupljali za istim stolom. S druge strane, ako uzmememo u obzir način života i predugačko i prilično nezgodno radno vrijeme, neke nove navike ne treba ni da osuđujemo, već samo da ih opravdamo”, ističu sociolozi.To ima veze i sa novom, modernijom ulogom žene u porodici i društvu. Jer, hroničari prilika podsjećaju da su se žene emancipovale do te mjere da im se poslovi ne razlikuju od muških. Zaista bi onda bilo previše da očekujemo da se žena 24 sata posveti porodičnim obavezama, a da pritom i radi.
Tako u odbranu današnje domaćice staju i struka, a bogami i zakoni fizike. Sociolozi kažu da je brz način života “ukinuo nedjeljno okupljanje” jer i žene danas nose ogroman teret u trci za koru hljeba. Zoja Lakić Kovačević, banjalučka psihologinja, kaže da porodica nije nestala, ali se svakako promijenila, kako po “sastavu”, tako i po navikama i običajima. Uzroka je mnogo, a ona izdvaja promjene vrijednosti jedne kulture, koja potencira individualizam, uspjeh, samoaktuelizaciju, ličnu sreću i ostvarenost i sve se to postiže van kruga porodice kroz školovanje, karijeru, društveni angažman, ulaganje u sebe.
Trpi li i vaša porodica zbog toga? Mnogo energije i vremena ulažete u sadržaje koji nemaju veze sa njom?
Upravo zato psiholozi ne zanemaruju ni mnoštvo instant zabave, distrakcija, sadržaja koji nam pružaju trenutni osjećaj zadovoljstva, ali nas na duge staze zatupljuju i otupljuju. A znate da građenje i njegovanje veza i odnosa, kako porodičnih, tako i svih drugih, zahtijeva dugotrajno ulaganje truda i povremeno zanemarivanje ličnih želja i potreba zarad dobrobiti naših bližnjih.
“E, to nije baš poželjno u savremenom društvu, zar ne? Ovo lijepo ilustruje savremena dosjetka: ‘Nestalo mi je interneta, pa sam proveo vrijeme sa porodicom – fini neki ljudi”, kaže Zoja i naglašava da porodica i potreba za njom nisu nestale, ali se svakako sve izmijenilo.
“Danas se čini da je takvih prilika sve manje, obaveze je teško uskladiti, slobodno vijeme se može provoditi na mnogo zanimljivih načina, umor je sveprisutan… Posljedica toga je da se gube dragocjene prilike da se povežemo, da produbimo odnose, da pružimo podršku i pomoć našim bižnjima, da ostanemo u toku sa onim što je njima važno. Da parafraziram divnog Malog princa – kada uložiš vrijeme u ružu, ona zauvijek postaje tvoja ruža. Ulaganjem vremena i energije u odnos i u druge ljude oni postaju ‘naši’. Bez ‘zalivanja’, odnosi uvenu ili u najboljem slučaju zakržljaju”, priča Zoja.porodicaAli, kaže i da nije sve tako crno jer porodice i dalje provode zajedničko vrijeme, samo je u modernom društvu to vrijeme češće povezano sa zajedničkim hobijima i interesovanjima. Na kraju, nije ni bitna forma, bitna je suština i kvalitet vaših međusobnih odnosa.
Zajedničko objedovanje smatralo se nekada gradivnim faktorom porodičnih odnosa, jer, dok članovi porodice mogu da imaju najrazličitije obaveze i interesovanja, svi oni moraju da jedu, zar ne? Pa eto sjajne prilike da jednu fiziološku potrebu iskoristimo za poticanje intimnosti i građenje odnosa, kroz razmjenu informacija i emocija za porodičnom trpezom.
“Trudite se da imate redovne zajedničke aktivnosti koje će vam omogućiti da se povežete i održavate bliskost sa svojim partnerima i djecom, ali i širom porodicom – roditeljima, rođacima, u kojem god obliku. Rezultat toga će biti unutrašnje zadovoljstvo, osjećaj međusobne povezanosti, osjećaj sigurnosti i pripadanja, zadovoljstvo koje možete pronaći u davanju i pomaganju drugima”, savjetuje psihologinja.
Ne uzimajte prečesto zdravo za gotovo članove svoje porodice, vi nećete nikada prestati da budete nečiji majka, otac, kćerka ili sin, ali velika je razlika u tome hoćete li biti neka hladna i nezainteresovana figura koja bulji u telefon, zvoca ili sa kojom se samo sudaraju po kući ili ćete jedni za druge da budete izvor topline, razumijevanja i radosti.
Odlučite, svjesno, da porodica bude vaš prioritet svakog dana!
Neka taj nedjeljni ručak ponovo bude razlog za okupljanje. I nije važno šta je na trpezi, već s koliko je ljubavi pripremljeno sve pred vama. Jer, porodica je opstala kroz različita društvena uređenja, epohe, geografske širine i dužine, a razlog tome leži u potrebi ljudi za pripadanjem i povezivanjem.
Budite uvijek nečiji komadić!