Dugonajavljivani nacrt Zakona o minimalnoj plaći u Federaciji Bosne i Hercegovine trebao bi se naći pred parlamentarcima u rujnu, a iz Saveza samostalnih sindikata BiH očekuju da bude i usvojen, kazao je ovo za BHRT Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.
Entitetski Parlament u oktobru prošle godine u formi nacrta već je usvojio Zakon o minimalnoj plaći koja bi, po tom propisu, iznosila 1000 KM. Nova Vlada odlučila je preispitati sve zakone koje je zatekla u proceduri, a očekivanja Selvedina Šatorovića, predsjednika SSS BiH, su da će set zakona, uključujući i onaj o minimalnoj plaći, sada konačno biti i usvojen.
– Dakle, trebao bi biti u primjeni od 1. januara 2024. godine i ono što je jako važno, u odnosu na prijedlog Udruge poslodavaca u načelu da poslodavci mogu povećati plaću do 400 KM, uz olakšavanje plaćanja određenih doprinosa, razlika između našeg zakonskog rješenja i onog poslodavaca je da će svaki poslodavac imati tu obvezu, neće biti prepušteno na volju ili milost i nemilost – izjavio je Šatorović za BHRT.
Podsjetio je na odluku o isplati jednokratne pomoći te da mnoge kompanije koje nemaju organizirane sindikate nisu radnicima isplaćivale pomoć, a nisu morale plaćati poreze na to.
– Razlika između nas i njih je što mi želimo sistemsko rješenje, dugoročno i koje će jamčiti primjenu, ne želimo konfuziju među radnicima. Kako je nazvan popularno “Zakon o povećanju plaća od 400 KM”, kada otvorite to zakonsko rješenje, ne vidite nigdje priču o povećanju plaća radnicima. Ostavlja se mogućnost, što se moglo dogoditi, da onaj dio koji dobivaju u omotnicama samo bude legaliziran i da bude isplaćivan preko računa. Nismo imali jamstvo da poslodavci koji imaju prijavljene radnike na 1000 KM, da ih neće odjaviti te radnike prijaviti na 600 i podići ovih 400 i imati neke subvencije – objasnio je Šatorović dodajući da potpuno vjeruje novoj Vladi FBiH dok se ne dokaže suprotno te da obećanje o zakonskom rješenju do kraja godine stoji. Bivša federalna Vlada tvrdila je da put do rasta plaća i do rasta minimalne plaće vodi preko usvajanja zakona o doprinosima i dohotku, koji obaraju opterećenje.
– Reforma je imala četiri stupa, mi smo završili tri. Tim trima sam jako zadovoljan. Finansijski zakoni koji su doveli likvidnost u Federaciju, pa i u cijelu Bosnu i Hercegovinu, jako su popravili, pa gotovo i udvostručili budžet. Broj dva su socijalni zakoni, kao što je penzion, kao što je dječji doplatak, Zakon o demobilisanim borcima itd. Treći stup te reforme bilo je radnopravno zakonodavstvo koje nam je podarilo 64.000 novozaposlenih radnika u Federaciji koji su donijeli novu ekonomsku snagu u FBiH – kazao je pred kraj mandata tadašnji premijer Fadil Novalić.
On je snažno branio odluku svoje Vlade o najnižoj plaći u iznosu od 596 KM kazavši da je ona donesena prema uredbi koju je Vlada FBiH uradila sa Svjetskom bankom.
– To je povećanje od 53 KM. Ni 200 KM nije neki iznos u današnje vrijeme. Ja sam mnogo puta ponovio da put do rasta plaća i do rasta minimalne plaće, pa sam čak procijenio da bez problema ona može biti i 700 KM, vodi preko usvajanja zakona o doprinosima i dohotku, koji obaraju opterećenje. Ako usvojimo zakone gdje opterećenje nije više 70 posto nego 50, logično je da će i minimalna plaća moći biti ne 600 KM, nego 700 ili 750 KM. Znači, prvo ta dva zakona, a onda može sve ostalo. Znate li na što bi se svelo da sada dignemo na 700 KM? Samo bi Federacija BiH kroz povećanje obveza dobila 120 milijuna KM, a mi ih više iz tog izvora ne želimo. Ne želimo iz gospodarstva uzimati novac koji treba ići u povećanje plaća – rekao je Novalić.
S druge strane, iz Udruge poslodavaca FBiH ističu da se i njihovi interesi moraju uvažiti. Upozoravaju da je cijena rada u FBiH najveća u Evropi i da je potrebno smanjiti što prije i parafiskalna i fiskalna opterećenja, kao i da treba urediti zdravstveni sustav tako da teret plaćanja bolovanja koji snose poslodavci bude smanjen s 42 na 15 dana.
Također su naglasili da poslovanje u Federaciji BiH guše glomazna i skupa administracija, neusklađenost obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada, a poseban problem su nedostatak radne snage, kao i nerealne evidencije službi o nezaposlenim osobama.