Koliko smo vremena potrošili na stvari koje nikada ne možemo promijeniti?
Koliko smo čvoruga dobili udarajući glavom na vrata koja se nikada nisu otvorila? Koliko smo puta izvlačili ribu iz vode govoreći da je spašavamo od utapanja? Koliko smo puta poput indijanaca prizivali kišu i plesali da je zazovemo ali ništa? Koliko smo puta Sizifov kamen koji se otkotrljao do dna provalije ponovno uzeli u ruke i počeli ga gurati prema vrhu brda.
Postoji mnoštvo lijepih osjećaja ali jedan od najljepših je trenutak kada odbacite sve ono što ne možete promijeniti i kada shvatite da mnoštvo stvari koje se događaju oko vas nisu pod vašom kontrolom. Trenutak je to kada shvatite da ste mnogo puta sami sebe povrjeđivali svojom odlukom da ne odustanete, da napravite nešto što je nemoguće. A onda nakon svakog pokušaja gledali novi poraz.
Treba puno mudrosti da se odustane od stvari koje su besmislene i puno hrabrosti da se puste stvari koje nisu pod našom kontrolom. Ne možemo mijenjati vremenske neprilike, ljude oko sebe, posljedice događaja, prošlost ili slično. A u našoj je prirodi ljude i stvari prilagođavati sebi, zadovoljiti svoja očekivanja i biti uzrokom događanja a ne samo predmetom koji nema nikakav utjecaj na stvari koje se događaju oko nas.
Vaša je jakost odmaknuti se od vrata koja vam nikada neće biti otvorena shvaćajući ih kao znak da su neka druga otvorena i da život treba preusmjeriti dalje. Nemojte da vam prođe život pa da pogledavši natrag shvatite da ste potrošili godine na ono što je besmisleno i nemoguće. Promijenite svoj pravac, pođite u drugom smjeru, postoje prave prilike koje vas samo čekaju, a sve ovo ostalo ne smatrajte izgubljenim, već smatrajte samo putokazom u bolju stvarnost.
M. Žuvela