Orao je izgradio gnijezdo na drvetu i izlegao nekoliko orlića. I divlja svinja je svoje male oprasila ispod drveta. Orao je odlijetao u svoj lov na plijen i donosio ga svojim mladima. I svinja je rila oko drveta i lovila u šumi i kada bi pala noć donosila bi svojim mladuncima nešto za jelo.
Tako su orao i svinja živjeli kao susjedi. Lisica je pravila planove kako da pojede orliće i prasiće. Otišla je do orla i rekla mu: ”Orle, bolje nemoj letjeti mnogo daleko. Čuvaj se svinje, pravi zle planove. Ona će podriti korjenje drveta. Vidiš da rije svo vrijeme”.
Zatim je lisica otišla do svinje i rekla joj: “Svinjo, nemaš dobrog susjeda. Prošle večeri sam čula orla kako govori orlićima: `Dragi moji orlići, častiću vas lijepim prasencetom. Čim svinja ode, donijeću vam malo prasence.`”
Od tada, orao je prestao da leti u lov, a svinja nije odlazila u šumu. Orlići i prasići su umrli od gladi i lisica se gostila njima.
Basne – Lav Tolstoj (1828-1910)
Leave a Reply