Djeca su naše ogledalo…
Današnji događaj iz Sarajeva, potresao nas je.
Cijela BiH, region i ko sve ne, piše o ubistvu starije žene…
Djevojčice od 14 i 15 godina (užasavam se od izgovora da ovoga) davljenjem su usmrtile staricu.
Jedna od djevojčica bila je njena unuka.
Mediji navode da su djevojčice konzumirale i alkohol.
Slika jednog vremena, jednog stanja, u današnjem danu.
Ali, ružna, bolna slika…
Unuka usmrtila nanu.
I kamen bi zajecao.
Ovakve stvari u našoj Bosni nikada se nisu dešavale.
O ovome smo samo čitali iz svjetskih medija.
Ovakve stvari gledali smo, ako i jesmo, u najgorim trilerima.
Danas, ovome svjedočimo u svojoj avliji.
Sve se promijenilo.
U našoj avliji, u našem sokaku, roditelji su se otuđili od svoje djece…
Djeca su se otuđila od roditelja..
Veliki je jaz.
Velika je rupa…
Velike su rane… I po jedno, “ćao tata, ćao mama, odoh ja…”
Izgubilo se i, “pazi s kime ćeš”, “nemoj dugo…
A da ne pričamo, “a skime ćeš?”, “A gdje ćeš?”
Djeca preko noći odrastoše.
Više nisu djeca.
Onu jedinicu u broju “15”, kao da zamijeni “2”, pa postade “25”.
Tik Tok izazovi…
Influenseri i influenserke…
Slava.
Pratioci.
Djeca postadoše svoja.
A ustvari izgubiše sebe.
Čuvajmo ih..
Pitajmo ih… Gdje, s kim, dokad.
Brinimo.
I noću pokrivajmo.
S vrata ih izgrlimo…
A ne da ne znamo ni s kime biše.
Ni kad kući dođoše.
IZVOR: FB Page #Hanuma