U našoj čaršiji ovih dana puno sjete, emocija koje se ne daju ukoričiti, kultura sjećanja u varijacijama – gosti znani i neznani.
Elmedina Muftić u zanimljivoj atmosferi nas je provela kroz svoju knjigu Pamti Bošnjače, dokument sa dušom, nižući cifre koje mijenjaju filmsko platno. Odvela nas je u završnicu prošloga vijeka, bez voznog reda; Cazin, Foča, Velika Kladuša, Višegrad, Prijedor, Bijeljina, Stupni Do, Vlasenica, Ahmići, Srebrenica i …, nije spomenula moju Žepu – hvala Bogu.
Kazivanje o devet heroja. Ne, to je kazivanje o 999 heroja. O šehidima, o dječijim životima kojih odavno nema. O majkama – najiskrenijim simbolima sabura. Ukratko – pričala je nama o nama. Svojim suzama zalijevala našu savjest.
Imperativno „Pamti Bošnjače“ nekako nije dovoljno, ostala je Elmedina nedorečena, isto kao i spomenuta „dijaspora“ koja traži svoj identitet pod tuđim suncem.Možda će svoju misiju nastaviti i kazati šta nam je drugi, treći korak. Iskušenja su neumoljiva, vremena još čudnija, insan je insan – zna to naša Elmedina dobro. Zato joj je zadaća još teža.
/szž/