Ukoliko se zadesite u blizini Područne škole „Goduša“ u Visokom, primijetit ćete glasan smijeh djece i radoznale oči koje posmatraju svakog prolaznika, baš kao i u dvorištima bilo koje škole. Njih nije razdvojila politika ili zid, kao kod škola u Stocu ili Travniku, ali se ipak razlikuju od svojih vršnjaka zbog uslova u kojima ih učitelji pokušavaju spremiti za naredni dio obrazovanja. Odlazak u toalet kod njih nije izgovor u vrijeme dosadnog gradiva na času, jer se nalazi u podrumskom dijelu zgrade i neuslovan je, a kada žele nacrtati dugu ili cvijeće, moraju čekati da se učionica dovoljno zagrije jer u suprotnom ne mogu koristiti pribor, dok tjelesne vježbe izvode u zastarjelim učionicama.
U ovu školu ide 56 učenika do petog razreda, a jedna od njihovih profesorica Razredne nastave je Amina Buza koja vodi kombinovano odjeljenje drugog i četvrtog razreda. Za Interview.ba kaže da je škola tehnički opremljena, ali je sama zgrada u katastrofalnom stanju.
– Najveći problem su WC-i, jer su izdvojeni sa sprata na kojem borave djeca i nalaze se u podrumskim prostorijama. Možete da zamislite jedno dijete od pet godina koje dođe iz sigurnog okruženja u kojem živi i koji treba proći sam taj proces prilagođavanja, a dodatni problem je kada vide u kakvom stanju se nalazi WC, posebno u zimskom periodu – kaže ona.
Dodaje da tokom zime nekada zaleti i voda pri vrlo niskim temperaturama, pa nemaju ni mogućnost pranja ruku dok se to ne sanira.
Još jedan problem je grijanje prostorija, koje se vrši na drva.
– Imamo dvije učionice i zbornicu i svaka ova prostorija ima zasebnu peć u kojoj se loži, nikada nemamo istu temperaturu u hodniku i u učionicama…- dodaje.
Sabina Kobić već treću godinu radi kao nastavnica Razredne nastave u ovoj školi i kaže da se tokom hladnijih dana, učionice ne mogu zagrijati nekoliko časova. Tada djeca sjede u jaknama i nisu skoncetrisana na nastavu, jer temperatura postane ugodnija tek tokom četvrtog časa.
– Nedavno je procurio krov pa je voda išla niz zid u učionici, a jači vjetar otvara prozore – kaže ona.
Učenici i učenice sport rade u učionicama dok je vani hladnije vrijeme, a napolju kada je toplije.
Ova učiteljica kaže da je i vani teren neravan te je i tako teško izvoditi vježbe koje su potrebne djeci.
Buza pojašnjava da loši uslovi smetaju i odvijanju nastave Likovne kulture jer tokom hladnijeg vremena nisu u mogućnosti raditi temperama ili drugim priborom za koji je potrebna voda.
– Djeca stalno treba da peru kistove, pribor itd, pa možemo raditi samo suhim bojama. Plan moramo prilagoditi vremenskim uslovima ili odgađamo nastavne jedinice ili ih kasnije realizujemo – pojašnjava ona.
Potrebno 600.000 KM za novi objekat
Direktorica Osnovne škole „Alija Nametak“ Buci i ove područne škole Amira Džafić za Interview.ba pojašnjava da centralna škola ima 434 učenika, a da brojka od 56 učenika u Područnoj školi se ponavlja zadnjih desetak godina, te ih zato ne zabrinjava trend iseljavanja.
– Zabrinjava nas stanje školske zgrade u Goduši i trenutno radimo na tome da bi se izgradila nova školska zgrada. Do sada je urađen kompletan projekat škole, koji je finansiralo Ministarstvo za obrazovanje Zeničko-dobojskog kantona, a treba da se dobije građevinska dozvola. Predali smo svu potrebnu dokumentaciju i treba da se uplati dozvola, i onda da tražimo novac kako bi se počelo sa izgradnjom škole. Stara zgrada škole napravljena je 1967. godine, dotrajala je i ima krov od azbestnih ploča, a znamo koliko je to štetno – napominje ona.
Kaže da se do sada uradilo uređenje unutrašnjih prostora kako bi se koliko-toliko obezbijedilo učenicima da normalno prate nastavni proces, a obezbijeđeni su im i projektori, kompjuteri…
– Izgled je zabrinjavajući i svaka vremenska nepogoda kod nas izaziva strah šta će se desiti jer su tu i azbestne ploče koje bi se mogle dignuti čim vjetar puhne. Nešto što je dotrajalo, to se ne može sanirati – kaže ona.
Pojašnjava da je pretpostavka da bi izrada i opremanje školskog objekta koštala oko 600.000 KM.
– Kada dobijemo dozvolu i sa idejnim projektom, možemo ići direktno ka ministarstvu, mada smo mi to u budžetu za kapitalna ulaganja stavili kao prioritet- kaže ona.
A čini se da je vrijeme i da obnova ove škole, kao i cjelokupna sigurnost i normalno odvijanje nastave, postane prioritet, kako bi ovi vrijedni đaci mogli igrati košarku u sali, umjesto u učionici ili bojiti temperama crteže svojih roditelja, i u zimskom periodu, kao i svi njihovi vršnjaci. Došlo je vrijeme i da ovi školarci željni znanja budu sigurni ispod pravog školskog krova, a ne azbestnih ploča koje bi jače nevrijeme moglo otpuhati.
Ines Sandžaktarević
Interview.ba