Bahatost je loša osobina. Politička bahatost opasna bolest. Daleko je šesti oktobar a EGO dominira, sujete kolo vode. Predrasude se u kolo hvataju. Šejtanovi glasnici na sve strane. Kako do političke većine u zakonodavnoj košnici? Bahatost, ego, sujeta, predrasude… nepismenost.
Mnogo ih je… Previšeee ih je u mentalitetski gledano utučenoj mahali kakva je naša. Da muhe i pčele znaju govoriti lijepo bi se uklopili u priču o čovjeku koji je sreo muhu pa je pitao gdje može da nađe mirisnog cvijeća i livada, a ona ni mukajet. Ponudila je alternativu kroz mnogo lokacija gdje se nalaze smeće, životinjske crkotine. Čovjek u susretu sa pčelom na pitanje o smeću dobio je muk, ali na pitanje o mirisnom cvijeću uslijedilo mnogo odgovora o lokacijama. Pošto se ipak bliže oktobarski izbori, pa će muha biti mnogo više, nije loše podsjetiti na visočke rak rane u glavi na jeziku. Nisu to banke što kroz hipoteke ojadiše gramzive i bahate sa greškom u biznis koracima, nego nešto mnogo mnogo teže skriveno u mentalitetu koju osvajaju bahati iskompleksirani mali ljudi koji pokušavaju biti veliki. Lopov je postao kontroverzni biznismen i njemu politička opcija ne znači puno.
Priča o lijepom i ružnom pogledu na Visoko je uvijek aktuelna. Pozitivi treba dati prioritet, jer priča o manjkavostima uvijek napravi problem. Potencijalni investitori često pregledaju sve o gradu u koji žele investirati. „Izguglaju“ Visoko i nakon pročitanog pristanu na investiranje ili odustanu. Nekad je i do nas. Pardon, često je zbog nas.
Zamislite da ste tek nedavno upoznali rođaka iz Australije (porijeklom iz BiH). S obzirom da su njegovi roditelji prije davnog odlaska u Australiju živjeli u Visokom, putem vašeg rođaka su vas zamolili da im pošaljete dvadesetak fotografija Visokog po vašem izboru. Ipak, prošlo je već dugo vremena od njihova odlaska u zemlju kengura i željni su vidjeti kako danas izgleda njihov rodni grad.
U želji da im udovoljite, izdvojili ste jedno jutro šetajući se po centru Visokog te svojim digitalnim foto aparatom fotografirali nasmijane ljude na ulicama grada, opuštenu atmosferu u kafićima, štandove na kojima se prodaje kuhani kukuruz, nove IGM zgrade, Vemu, predivne restorane te ostale detalje koje ste imali potrebu fotografirati. Od stotinjak fotografija, izdvojili ste njih dvadesetak koje djeluju inspirativno i najzabavnije. Svjesni ste da će vaša rodbina u Australiji biti uzbuđena kada vidi u kojem divnom smjeru se razvija njihov rodni grad.
Zamislite sada drugačiji scenario…
Sada promislite malo…
Zar oba scenarija nisu stvarna? Zar oba scenarija ne predstavljaju trenutno stanje u Visokom? Zar u Visokom, a i bilo kojem drugom gradu istodobno ne postoje kafići i restorani koji su predivno uređeni kao i oni u koje ne biste nikada kročili? Zar u Visokom, a i u bilo kojem drugom gradu istodobno ne postoje zgrade koje izgledaju predivno kao i one koje izgledaju kao da će se svaki čas srušiti?
Koja je prava slika Visokog ili bilo kojeg drugog grada?
Nažalost ili nasreću tačan odgovor ne postoji! Na koji način ćete doživjeti grad u kojem živite ponajviše ovisi o vašem fokusu. Ako je vaš fokus usmjeren na ono što vas veseli i inspirira, grad će vam djelovati ugodnim. Ako je vaš fokus usmjeren na ono što vam je odbojno, neukusno i tužno, grad vam neće djelovati ugodnim.
Ako se zapitate nekad šta najviše utječe na kvalitetu vašeg života, tačan odgovor glasi: VAŠ FOKUS!
Ono na što ste usmjereni većinu svojeg vremena postaje poput izbora od dvadeset fotografija Visokog koje ćete poslati svojoj rodbini u Australiju.
Još samo nešto vezano za kvalitetu vašeg života…
Neovisno o tome gdje je vaš fokus, u pravu ste kada kažete da je stvarnost takva kakvom ju vidite. To uopće nije sporno.
Međutim, nije stvar u tome da budete u pravu te da pronađete “realne” argumente koji podržavaju vaš stav. Pravo pitanje je da li ono na što ste fokusirani podržava iskustva koja zaista želite u svojem životu! Ili, poput foto primjera, da li vas raduju fotografije koje svakodnevno šaljete sami sebi?
Leave a Reply