Ja što su ovi dani okraćali, a starom insanu svaki sahat zauhar i zabremedet. Godine lete, jena drugu goni. Evo i ova projde što bi dlanom o dlan.
Nek vala ide, more bit sa sobom odnese sve tuge i nesreće što nam je donijela, a radosti neće, jer ćemo mi, akobogda, sve naše sretne trenutke prenijet u ovu novu, baš ko kad selimo pa ponesemo samo lijepe stvari i uspomene a one ružne ostavljamo za sobom.
Ima li mi šta mrže neg kad me neko priupita: Dje ćeš čekat Novu?
Ima, kad mi dojde maksum na vrata, sa šerpom, prvi dan nove godine i veli:
Posl'o me babo da mi naspeš rasola!
Eto, to sam vam hotio rijet, po suncu hodili, živi, zdravi i uzbrdo brzi bili. I nek vam Hadžibeg u avliji cvjeta i rahatluk u kuću unese.
Uzeir Hadžibeg