Koliko je jasno da je danas nedjelja, toliko je jasno da društveno pozicioniranje bazirano na snažnom vjerskom identitetu i utemeljenju neće donijeti ništa dobro društvu u kojem živimo. Ako je ta zabluda i želja i živjela u mom ulasku u punoljetstvo, 2004. godine, onda je danas, 2024. godine nedvosmisleno jasno da je vjera utihnula u glasnoći svog praznovjerja i vječne ljudske borbe za društveno pozicioniranje, ugled, moć, privilegije, novac.
Šta dolazi poslije toga? Šta dolazi nakon društva u kojem je svaka influenserica produhovljena, u kojem je svaki moral pod kontrolom kontroverznih moćnika iz sredine devedesetih koji kontrolišu sve osim vlastitog ega i svojih porodica koje im ne vjeruju, jer najbolje ih poznaju?
Dolazi odlazak.
Reakcionarni dio društva, nosioci promjena idu tamo gdje su promjene već gotove. Idu na zapad.
Paranoiočni dio društva, oni koje je strah od smrti i bespomoćnosti potopio traže izlaz u heroinu; onom pravom heroinu ili utopiji nekog radikalizma – religijskog, seksualnog, asketskog, sportsko-kladioničarskog, slobodarskog, etičkog, ekološkog, želeći stradati kao žrtva a ne kao jadnici.
Sve će to biti riješeno, metkom u glavu. Bilo je tu već dosta pucnjava u glave supruga, ljubavnica, komšija, roditelja, policajaca, slučajnih prolaznika. (Mediji se raduju takvim sadržajima koji su izuzetno čitani i stimulativni za podizanje prometa na njihovim nezavisnim portalima.)
No, početak kraja će biti otvoren metkom u glavu onoga ko je stvarno kriv.
A ko je stvarno kriv, to je sad već toliko jasno koliko je jasno da je danas nedjelja.
FB/3D
