Sakupljač kostiju ili čovjek koji traži kosti, tako ga zovu.
Njegovo ime je Ramiz Nukić i on je, nakon što je prošao put smrti od Srebrenice do Tuzle, po povratku na svoje ognjište, u selo Kamenice, odlučio svoj život posvetiti onima kojih više nema, koji do danas nisu našli svoj smiraj.
Ramiz traga za izgubljenim kostima i pomaže da se kompletiraju tijela nesretno ubijenih Srebreničana, koje njihove porodice do danas nisu ukopale. I to radi godinama. Besplatno.
Iz Srebrenice kroz Potočare pa Bratunac, prođosmo selo Kravica i nabasasmo na tablu s lijeve strane ceste na kojoj je ćirilicom ispisano: ‘Manastir Buljim’.
Tim skretanjem još oko dva kilometra vožnje uzbrdo i dođosmo do Ramizove kuće. Posljednje kuće u selu. I jedine, na vrh brda u Kamenicama blizu Sandića, nedaleko od Manastira Buljim.
PRONAŠAO JE PREKO 300 SKELETA ŽRTAVA GENOCIDA
Malo ko ima da ne zna njega i njegovu nevjerovatnu priču jer Ramiz priča gotovo nestvarnu priču. Na momente jezivu. Ono što je on radio i što i dan danas radi, malo ko bi i pomislio da učini.
Priča nam Ramiz da je u početku prvo pokušao da pronađe oca i braću. Tragajući po šumama nije ih uspio pronaći jer oni nisu bili tu, nego 38 kilometara od mjesta na kojem su ubijeni, u zvorničkoj Kamenici.
- Odlučio sam da tragam i da pronalazim kosti. Sve ove godine to sam radio besplatno, a moje je samo bilo da nakon što pronađem, da kontaktiram Institut. Oni dođu i preuzmu. Žao mi je svakoga ko je svoga izgubio. Do sada sam pronašao preko 300 ljudi – priča nam Ramiz.
SVAKI DAN JE TEŽAK, A 11. JULI NAJTEŽI
U trošnoj kući Ramiz stanuje sa bolesnom suprugom i unukom. Jedan sin mu je u Banovićima, a drugi najčešće u Tuzli, gdje radi na dnevnicu. Preživljavanje. Ima kokoši i nešto ovaca. Ponešto se i posije. Ovih dana je, kaže, „zabavio“ se oko košenja i kupljenja sijena.
Bliži se još jedan tužni 11. juli. Uz težak uzdah, Ramiz dodaje da je njemu svaki jednako težak, ali mora se živjeti.
U razgovoru za Hayat.ba kaže da je baš neki dan pronašao neke posmrtne ostatke, te je odmah kontaktirao Institut za nestale.
- Dok sam živ i kad god mogu, ja ću tražiti. Ja ne znam koga sam pronašao, oni mene o tome ne obavještavaju, ali meni je važno da ja pronađem što više i da se ljudi ukopaju – ističe Ramiz.
Ova mala priča o ljudskoj gromadi – Ramizu Nukiću iz sela Kamenice nedaleko od Bratunca i Srebrenice, je samo dio njegovog svakodnevnog teškog života. I pored svoje tragedije, on je smogao snage i hrabrosti da svih ovih godina, pomogne i olakša brojnim porodicama da njihovi najmiliji pronađu vječni smiraj.
Prema podacima Instituta za traženje nestalih, još se traga za ostacima gotovo hiljadu ubijenih Srebreničana. I ne samo Srebreničana, širom Bosne i Hercegovine brojne porodice još nikada nisu pronašle kosti svojih najmilijih.
(Ismar Imamović)