Kada smo upisivali Gimnaziju, niko od nas 16 nije očekivao da će završiti u Informaciono-komunikacionom smjeru, s obzirom da je to bio tek uveden smjer. Sve nam je bilo drugačije nego do tada: atmosfera, učionica, novi sklop učenika, potpuno novi stručni predmeti – nismo očekivali niz promjena koje su nam se desile.
Ispočetka smo se osjećali kao “odvojeni od svijeta” jer se naša učionica nalazila na gornjem spratu. Bili smo udaljeni od dotadašnje raje, sve nam je bilo novo i čudno, nismo se mogli priviknuti jedini na druge. Kada smo prvi put došli u razred, odmah smo se, kako bismo mi rekli, “šerijatski podijelili” – 6 cura naspram 10 momaka. Za kratko vrijeme sve se to promijenilo, počeli smo provoditi mnogo vremena zajedno, shvatili smo prednost toga što smo odvojeni od ostatka odjeljenja, pa smo se osjećali nekako ponosno.
Odjednom su se rodila potpuno nova prijateljstva kojima se niko nije nadao, jedva su se čekale kafe prije škole u kojima smo smišljali kako izbjeći test koji smo taj dan trebali imati. Jednostavno, počeli smo se osjećati kao da smo jedno, jedan tim. Svi za jednog, jedan za sve! Pomagali smo jedni drugima oko zadaća, stručnih predmeta, ljubavnih problema, svađa s roditeljima, ocjena na prelazu…
Časovi su nam prolazili u smijehu i zabavi, naravno nismo ni zabušavali, vrijedno i marljivo smo radili i trudili se usavršiti svoje znanje. Nećemo se lagati, bilo je dana kada nam je bilo mrsko pratiti nastavu, željeli smo samo sjediti u učionici i pričati jedni s drugima, ali bi se uvijek našao taj jedan učenik koji bi se natjerao pratiti kako bi svima nama na kraju dana mogao pomoći.
Ne trebamo zaboraviti zahvaliti se našim profesorima stručnih predmeta Tariku i Eminu koji su se trudili olakšati nam i pomoći da savladamo teške zadatke iz Programiranja ili Web dizajna. Ostat ćemo zahvalni i našem razredniku koji nam je prije svega bio prijatelji pa tek onda razredni starješina, kako smo ga mi voljeli zvati.
Iz Gimnazije izlazimo kao potpuno nove osobe, noseći sa sobom znanje, važne životne lekcije koje su nam profesori pokušavali prenijeti, izlazimo bogati novim iskustvima i, ono najvažnije, stečenim prijateljstvima za koje se nadamo da će trajati mnogo godina.
Kolege, hvala vam na svemu, bilo je lijepo dijeliti sreću, radost pa i u tugu s vama u ove dvije godine!
Gimnazija Visoko / IV D / Informaciono-komunikaciono područje