Nakon poraza od Maglaja u subotu šanse da zadržimo premijerligaški status su svedene na minimum. Visočka škola rukometa mora na fabrička podešavanja. Bar igrači koji igraju najviši rang. Kakanj, Gradačac, Hercegovina i remi sa Leotarom. Premalo. Borac nas čeka u ne baš sjajnoj formi ali…
Brojna su pitanja. Koliko pojačanja trebamo? Četiri? Više? Zašto pola sjajnih Visočana igra u Vogošći i sličnim klubovima? Zašto je mnogo teških visočkih očiju na tribinama? Da li se zaista vesele porazima “zelenih”? Da li je sunovrat krenuo od Gračanice i gluposti sa parketa? Jesu li krivi izostanci mlađih igrača sa treninga radi škole? Da li par sjajnih igrača izdaje snaga i guraju na iskustvo jer nema adekvatnih zamjena? Da li negativni komentari na društvenim mrežama vežu ruke mlađim igračima? Zašto izostaje podrška visočkim mladim nadama. Hoće li se i one rasuti po komšijskim klubovima? Da li se ispoštuje dogovor sa trenerom ili je stihija? Ima li politika kakve veze sa ružnom rukometnom atmosferom?
Svima je jasno da niži rang nije za nas. Tamo za poluvrijeme nekad nismo primili gola, a davali smo dvadesetak.
LIJEPO BI BILO BEZ RUKOMETNIH DEMIRA I GENERALA SA TRIBINA POKUŠATI NAĆI NAČIN ZA OPSTANAK U DRUŠTVU NAJBOLJIH.
SVAKI DOBRONAMJERAN KOMENTAR JE VIŠE NEGO POTREBAN. JOŠ AKO MOŽE BEZ POLITIKE.A AKO MORA NEKA I NJE.