Ispriča mi jedan visočki zanatlija anegdotu na pijaci. Naime, njegovom dedi je u vrijeme prvih elektrifikacija u Visokom doš’o rođak sa sela koji nije imao ni struje ni sijalice. Pošto je bio na konaku, ujutro ga je domaćin zatekao blijedog i nenaspavanog. Čovjek je čitavu noć puhao u upaljenu sijalicu tražeći rupu k’o na fenjeru da je konačno udune.