Pozlaćenim se jutrom
Prosula tuga
Oprosti mi, Bože
Isuviše si rano
Izbrojao korake
Bilo je još mladosti
Nije trebalo
Iz njedara očevih
Srce da čupaš
Ni da gasiš pogled
Pred ljubavlju
I dječijim snom
Nije trebalo
Ipak
Tvoja je posljednja
Gori nad gradom
Nasmijano lice
Mladića
Čiji je život bio
Vječita igra
Sunca i vjetra
Proljeću nalik
Odazivao se izazovima
I bio pobjednik
Sanjao
Razdragane oči
Dječaka
Grlio ih nadom
Da jednom će na tronu
Oni
Slaviti ime svoje
I ime domovine
I biti svjetlo jednog vremena
Kao što je on
Izgarao na terenu
Igrajući svaku utakmicu
Kao životnu
Sad nebo se krasi
Vječnom zvijezdom
Sadžida Dedić