Umorni ste dragi moji. Nemojte. Vrijeme prolazi i virus će polahko da odlazi od nas. Iznenadili smo ga. Sakrili smo se u svoje domove. Mnogo je pred nama lijepog. Osmišljavamo dane. Ukrašavamo ih vlastitim domišljatostima.
I ovo jutro plovimo u svijet poezije. Otvorili smo stranice Emily Dickinson, jedne od najpoznatijih američkih pjesnikinja. Zbog bolesti je većinu života provela u kući čitajući knjige i zapisujući stihove. Za života je objavila samo sedam svojih pjesama. Kad je umrla u njenoj privatnoj zbirci su pronašli oko 1775 pjesama. Mnoge pjesme nisu bile dovršene.
Prva zbirka njenih pjesama izlazi četiri godine poslije njene smrti. Čudna pjesnikinja. Postoji samo jedna fotografija na kojoj Emily ima oko 17 godina. Posljednjih dvadeset godina nisu je viđali ni njeni prijatelji.
Ugodan dan vam želim!
Emily Dickinson
…
Od svih zvukova otposlanih
Ništa ne puni dušu moju
Ko stari ritam taj u granju,
Bezlična melodija, koju
Izvodi vetar, kretnjom ruke
Gde prsti taknu nebo, krenu
Trepetno dole, s pramenom arije
Dostupne bozima i meni.
Kad zvučne čete vetrova kruže
I po vratima dobošare,
A ptice stanu im nad glavom
Da s njima orkestar ostvare,
Molim za milost onom, koji
Nikada ne ču pev taj tanan,
– Ako taj prognanik postoji –
U svečanosti letnjih grana,
Kao da neki karavan zvuka
Na nebeskim pustinjama
Redove osu,
pa složi, i prođe
U družbi slivenoj bez šava.
12
Jutra su blaža nego prije –
Orasi smeđi su sad –
I bucmastije jagode su –
Ruža napušta grad.
Šal šareniji javor ima –
A polje – halju skerletnu –
Da staromodna ne ispadnem –
Nakit ću svoj metnut –
61
Višnji Tata!
Vidi Miša
Mačkom svladanoga!
Namijeni „Dvor“ Štakoru
Sred kraljevstva svoga!
U Kredencu nek anđelskom
Gricka neprestano
Dok Krugovi bezazleni
Vrte se svečano!
76
Ushit je – kada duša kopna
Na more otputuje –
Prođu se kuće – i predgorja –
Duboka Vječnost tu je –
U planinama, ko mi, rođen
O da li mornar poima
Koliko pjanstva božanskog
U prvoj milji van kopna ima?
80
Naša su žića – Švicarska –
Tako tiha – tako hladna –
Dok u slučajno popodne neko
Alpe svoj veo zanemare
I ugledamo – Daleko!
Italija je s one strane!
Mada ko stražar između –
Alpi svečani –
Alpi sirenski –
Vječito čuvaju među!