Duge su zimske noći. Sevdalinkom liječim samoću samo svoju. Često pustim pjesmu “Kradem ti se u večeri“ u izvođenju Marinka Madžgalja, glumca koji je ovaj svijet napustio u trideset i osmoj godini života. Prerano za mladost, koliko je mogao još pružiti. Pored glume bavio se i pjevanjem, a bio je i voditelj povremeno. U trenucima kad spuste se zavjese i utihnu zvuci gitare pisao je pjesme. Jednu od njegovih pjesama objelodanile su kolege glumci poslije njegove smrti. Zabilježih je! Sad vam je poklanjam i ugodno jutro želim…
MARINKO MADŽGALJ
Nepisana pesmo,
za tebe ne trebaju reči,
čekaću te iza zavese,
poruka je u dodiru
i sjeni,
znači samo jedno,
smej se, ludo,
smej se
i pruži ruku.
Samo nemoj
da ti vidim dlan,
pročitaću nešto loše,
možda
ipak
vodi me sa sobom,
hladno mi je,
kasno je za pozorište,
svjetla su se pogasila.