Prolaze dani. Pomalo se troši snaga. Sunce nas zove. Odazovimo se pogledom kroz prozor obečavajući da ćemo uskoro biti zajedno…
Ma koliko nam bilo teško ostanimo kod kuće, radi sebe samih i radi onih koje volimo i onih koji vole nas. Uradimo sada sve ono što već dugo vremena nismo sticajem okolnosti stizali.
I danas šetamo alejom pjesnika. Na tom čarobnom putu sretosmo vjerovali ili ne Radeta Šerbedžiju. Poznajemo ga kao pozorišnog i filmskog glumca, vrsnog recitatora, bavi se i muzikom. Rijetkima je poznato da piše pjesme. Objavio je dvije zbirke pjesama Promjenjivi i Crno,crveno.
Mnogo se toga sjatilo u njegovom plavom pogledu. Putuje dugo… želim mu od srca da putuje još mnogo godina.
Ugodan dan vam želim!
RADE ŠERBEDŽIJA
CRNO CRVENO
….
Ako stavim sve na ništa
A ništa je tvoj broj
(kako si samo siguran u toj svojoj sigurnoj nuli)
U magičnom oku zatvorenog kruga
Kugla sudbine nježnije pada
U meni raste…
Sedam
Sedamnajst
Dvadeset sedam
Crveno
Crno
Crnocrveno
Odabirem svoj broj
Gospode Bože moj.
….
Za našim stolom
Svako svoje mjesto ima
Prostor nas prima
Mudrije no znamo
I kad nas nema
Žive naše stvari:
Ormar stari
Zrači svojim prostorima
Stolica čaša
Posteljina naša
Uvija se našim pokretima