Selam alejk ljepotice.
Ušuškana u žubore Fojnice stoljetuješ.
Sabah-rosom abdestiš, dok na behar mirišu ti odaje.
Oduvijek.
U zidinama ti uklesane kaplje znoja.
Negdje u tišinama osjeti se
Miris štavljenih koža,
Isprepleten šapatom molitve.
Život.
Iznjedrio te tabački esnaf.
Tri puta.
I gorila i voda te nosila.
I uvijek te vrijedne ruke
Radničke iznova zidale.
Uvijek ljepšu.
Pamtiš vrijeme kad Majka je
Hranila i othranila na hiljade visočkih duša,
Kad u mubarek-ramazanu utihnu stupe
I ezan se sa minareta oglasi.
Začuje se zveket miteriza,
Iftare se postači i nepostači.
A onda se koracima hitrim
Požure na molitvu
U odaje tvoje,
Gdje nižu se biseri ajeta
I snaga Svevišnjeg sve je
Prisutnija.
Stotinu četrdeset osam godina poslije
Spomenik si
Majci koje više nema.
Samo još stoji
Dimnjak ko jablan,
Svjedok izgubljenog vremena.
Selam alejk ljepotice
Ove čaršije,
Duša i srce.
Sadžida Dedić