Sadžida Dedić: UZ JUTARNJU KAFU / Uživajte u prazničnom danu uz stihove Mak Dizdara

Sretan Dan državnosti Bosne i Hercegovine

Uživajte u prazničnom danu uz stihove velikog pjesnika

MEHMEDALIJA MAK DIZDAR

Maslina

Ove zapisnike mučne o krvi u utrobi ne treba prezreti
Oni ne odaju samo mrak jednog dana i tupost noći jedne
Oni ne prodaju samo nepravdu sudija i prolaznost činovnika
Oni su krcati sitnih užasa Svireposti
Baš toliko sitnih da ih ne zapazimo odmah
Krupnih baš toliko da ih ne ponovimo nikad
u ovom nastojanju morem da obložimo grudi
nebom da umijemo već umorne oči

Ta slabost je u plašt vječnih zakona umotana
I smiješnom nije dovoljno da se smijemo
Paragrafi ti traktati iako nisu od kojih
zastaje dah u plućima zvijezda
ni obični računi zaista nisu malog bakalina
Što o prolaznosti činovnika sad i da govorimo
ako je glupost nevolja vječna
Bacio sad dakle tu prokletu glavu kroz tužno među dlanove
I to je bilo jedino tad što moguće je ina ćkalj je Čkalj ipak koji lektira dobra

Vinovnici i njihovi psi na uzici
kroz rešetke sam gledao
udisali su vazduh
otetim alejama

Sad
kad otpuzale su
i mnogo otrovnije kiše
i prošli vjekovi kroz korijenje straha
dosije ovaj treba li da spalimo
On istina čkalj je Čkalj ipak koji lektira dobra može da bude
na času botanike
u hladu masline
ove u vrtu

pod kojom se pijesak legije rimske odmarao
povlačeći se pred nadom plavookog
pod kojom su vitezovi jezika stranog pravdu dijelili
pod kojom su ustali protiv pravde
grablje po maču
kmetovi poljički
pod kojim je izdahnuo
tvrda zemlja
duboko more
crveni u ranama
u času kad su prestali da lupaju crni u doboše

Prošao je dakle prvi veliki rat
Prošao i prošli
I nastalo
vrijeme
već
buduće
Sve pakosti i čavle s ružama i kikotom zajedno unijeti treba u naše čitanke
da se zna kako ni ruže samo nisu cvjetale nam
kako ni čavli u jagodicama svakodnevnim nisu ubili nas

No nije dosta za istinski klik
za istinski krik
samo to
Preostaje nam da osvojimo za ove vode što ih na sve strane sa svih strana još mute
više bistrine za gledanje u duboko
preostaje nam da otopimo ovaj kamen na srcu

Od masline ove na obali treba se zato učiti
Korijenje plodonosno treba pružiti do uma zemlje
U krošnju zelenog vjekove treba združiti
treba osvojiti sunca koliko ga ima
Ne treba se bogamu ni roditi
ako se ljubiti ne zna
Masline kažem treba saditi

Masline treba saditi

Svuda