Sadžida Dedić: VERA

Drugi su te poznavali bolje

Ja onoliko koliko mi ova tišina

Drhti u stomaku

Osmijeh

Topla riječ

Blaženo lice

Koje se umivalo

Proljetnim suncem

Sad su srebrene sjenke

Na svilenom nebu

Toliko je pozlaćenih niti

Još ostalo

Da ne vjerujem

U odlazak tebe

Čije latice glasa

Čuvam u sjećanju

Kao najljepši dar

Toliko je bilo snage

U tvom krhkom tijelu

Da nijedna bol

Nije mogla utišati

Žubore života

Nadala sam se

Koliko zbog naručja

Koja su te njihala

Uspavankama molitvi

Toliko zbog svih onih

Nedozrelih duša

Što su te čekale

Da im se vratiš

Koje si učila koračati

Tajnovitim svijetom

Umjetnosti

Da će putovanje u vječnost

Biti odgođeno

Ali ta jesen

I ruke koje te odvode

Stojimo u redu

I ne plačemo

Spustila se kiša

Na sve si mislila