Dragi moj grade. Tu smo. Samo smo se malo sakrili od nevidljive loptice sa pipcima. Mi se ponekad tako igramo žmurke. Ona skače za nama, a mi joj bježimo, skrivamo se. I u takvim trenucima jednako te volimo.
Svu sam ti ljepotu jednom u stihove otkala. Nek’ ti je sretno kraljevski grade moj.
SADŽIDA DEDIĆ
VOLIM OVAJ GRAD
Volim predvečerja
U kasno proljeće
Kad žubori rijeka
Probude mirise
Šekajeta, hadžijorgovana
I ruže džulbešećerke
Iz visočkih avlija.
Kad čuješ da
Sevdalinka i cvrkuti ptica
Ovdje još nisu
Izumrli.
Treba znati postojati
Kao tišina
U sred vjetra.
Treba znati osjećati
Ljepotu duše
Ovog grada.
Tad vidiš sunce
Rađa se na Percu
pa polahko niz Keriju
Na Bujrumu gutljaj vode.
Novo brdo ga čeka.
Na Kraljevcu kralj
U Carici car
U Ljetoviku odahne
U Rosuljama rosom osvježi
Donja mahala. Ašik.
Šadrvan. Rahat-lokum.
Prijeko. Tabaci.
Čaršijom niz Jaliju
Sa Hadžijine vode
U srebrenu kolijevku.
Volim ovaj grad,
Vedre čehre
Na kućnom pragu.
Nikad tijesno za sofrom.
Volim predvečerja
Kad se ljepotom sjedine
Šadrvani, ezani
I zvona sa crkvi…