Ranim jutrom mamu za skute
i srećom ozarena niz prašnjave pute.
Čudna je igra majskog vjetropira
vijencu od cvijeća ne da, ne da mira.
Veseli se veselje, sviraljka od vrbe
i poneki slatkiš da zubi otrne.
A mama je tužna – sjećanja je pate
novi je Đurđevdan, a nema, nema tate.
Ja bezbrižnog dana, igrarije u nizu,
mladost je zaslužila Đurđevdan-reprizu.
Seid Zimić