Priznajem, Visočani su se odužili Srebrenici, mnogo više nego bilo koja druga regija u Bosni i Hercegovini. Imamo Trg žrtava genocida u Srebrenici, lepezu „murala“ pored šetnice koji uvijek postave novo pitanje, promocije knjiga i filmova, historičarima i udruženjima građana sa istoka često je adresa bila – Visoko.
Priznajem, odgovorili smo moralnom izazovu blagovremeno i nadahnuto, onako kako smo znali, te bili izazov drugima koji nas, nažalost, nisu slijedili. Nisu spoznali da je „Srebrenica“ neispričana priča.
Ali, kakvo bi ovo bilo štivo da nema „ali“? Jesmo li se umorili od historije, jesmo li zakoračili u neku novu dimenziju koja baštini neke druge vrijednosti?
Globalizam je sazidan od individualizma. Visoko je individua koja bi trebala odraditi još jednu zadaću. Naime, slikarima, skulptorima, književnicima, muzičarima, horovima (a imamo ih fenomenalnih) trebalo bi da lajt-motiv budu: Prijedor, Ključ, Vlasenica, Žepa, Višegrad …
Nije nemoguće, čak je i ljudski da neko remek-djelo bude posvećeno gore navedenim. Volimo da smo unikatni, evo prilike. Umjetnici, zasučite rukave, molim Vas u ime onih koji vas šutnjom mole!
Seid Zimić