Aljo, Alija i Alija Š. onomad u „Likum ‘76“ prostriješe uspomene, djetinjasto nadahnuto i vješto uravnoteženo pridošlicama s izoštrenim ukusom i nabreklom radoznalošću.
Sekund realizma uklesan u platno i miriše. Obojena boja suši se na povjetarcu pristiglom s obližnje rijeke i u podnevnoj sjeni ušorenog jablana šušti. U samo jednom blic-prizoru prodefilovala dva-tri godišnja doba; neko jutrom, a neko predvečerjem. Autor je ogromnu kubikažu složio na dva izložbena zida. Bez viška, bez manjka. Kubizam nuliran. Vitkoruka linija odmjerena i elastična kao i koraci prolaznika koji ne odoše nikud. Boje su posebna priča, iznijansirale motiv nježno i snajperski precizno. Veliki spektar velikog nadahnuća.
Alijina ulica postala uspomena, lakopamtiva kao i prva ljubav. Prvi životno-umjetnički izazov koji još uvijek šušti i miriše.
Seid Zimić
