Dobro je, ima mjesta u bašti. Ne treba nam socijalna distanca, a loš mi je i duhan. Nismo odavno bacili šuplju, zadnji put kad je gorivo pojeftinilo. Dobra muzika, Mišo Kovač prosipa nešto kroz brkove i potpaljuje nostalgiju. U društvu sam, nije fino da pjevušim davno naučenu pjesmicu, još u pubertetu. Kafa i kiseljak, možda je mnogo, poskupo je. Virus je poprilično opuhao novčanik. Halalit ću, ovakvo društvo vrijedi počastiti.
Nekulturno krademo dijalog od susjednog stola, maline i cijena – decenijska dilema u dolini piramida. Čudan zaključak: mala plantaža je mala zarada, a velika plantaža je veliki rizik. Ništa nismo skontali, možda je i bolje. Bolje je pričati o umjetnosti, crvenim ćilimima i promašenim holivudskim investicijama. Ironičan smijeh na svoj račun, mi o umjetnosti i kulturi, a tako nekulturno krademo dnevni red sa susjednih stolova.
Dobra kafa „Vispakova“, domaće je domaće, a krediti su međunarodni. Daleko im kuća od moje i od moga stola. Rijetko se Seid i ja slažemo, ali kad su kamate u pitanju tu smo jednoobrazni. Nameće se lice i naličje politike, povise se tonovi – pocrveniš, pozeleniš, poplaviš – od neke muke, pa ti treba dobrog vremena da primijetiš da su „Novi fosili“ smijenili Mišu i spominju neku „plavu košulju“ što nas upozorava na policijski sat, a tek se besjeda rasplamsala.
Stvarno mi je loš duhan, liči na vremensku prognozu amatera meteorologa. Eto, nije bolja ni prognoza Kriznog štaba pa se ljudi ne žale, svako se manje-više drži svog dnevnog reda. U društvu se nekako lakše i iskrenije otvori duša; malo podrške, malo kritike. Kako se teško otvaraju međudržavne granice, svako svakoga drži na distanci. Svi postali studenti i studiozno tumače „Kremanska proročanstva“ uz pomoć skripti „Babe Vange“. Nauka zatajila, humanizam oslijepio, a renesanse ni na vidiku.
Mogli smo još koju o fudbalu i Koridoru 5C, ali kelner nas prekide, navratio po svoju nafaku, doduše bez kamate. Učtivo se izvinio i predložio da navratimo opet i nastavimo dijalog, a na redu je ona najinteresantnija tačka životnog reda – pod razno.
Seid Zimić