U okolini Visokog nalaze se brojne nekropole, a kulturni historičar Šefik Bešlagić davne 1970. godine je zabilježio da ih postoji oko 300. Međutim, na njegovoj listi nije bilo onih iz visočkog sela Šošnje, gdje ih mještani stotinama godina čuvaju.
U dvorištu porodične kuće Čolo nalazi se oko 15 stećaka razbacanih po čitavom dvorištu. Prema riječima domaćina, stećci su tu već vjekovima.
“Kuća je ovdje napravljena još u vrijeme mog pradjeda, a priča se da su ti stećci bili tu još kad su oni došli. Svi su ih čuvali svi tih godina, a i mi se trudimo da ih ne uništimo na neki način”.
Pored njihovog dvorišta prolazi lokalni put koji je prema riječima mještana promijenio svoju rutu samo da se ne bi stećci premještali sa svog mjesta. Slična situacija je i u dvorištu Čola koji su sve prilagodili njima.
“Mi se zaista trudimo da ih ne diramo i pazimo na njih kada preoravamo njivu, kada kosimo travu i slično. Jednostavno, ne trudimo se ni da ih mi obnavljamo i slično, prepušteni su vremenu i vrijeme vodi najveću brigu o njima”, izjavio je Čolo, te dodao da stećaka ima i na drugim lokacijama u blizini dječjeg igrališta gdje ih niko ne dira, a ni djeca ih nikad nisu oskrnavila.
Postojanje velikog broja ovih spomenika na području Visokog ne treba čuditi, s obzirom na to da je u visočkom kraju i ponikla srednjovjekovna bosanska država.
Inače, ovi jedinstveni spomenici koji su rasprostranjeni širom naše domovine, upisani su i na Listu svjetske baštine UNESCO-a.