Juče sam na Facebooku objavila fotografiju svog djeteta nakon što su ona i moj muž prošetali oko bajera u blizini zgrade. Vratili su se tolikom brzinom da sam jedva stigla usisati kuhinju i hodnik. Kao, zima je.
“Zašto ste vani?“, bilo je jedno od pitanja u komentarima ispod fotografije. Imala sam potrebu opravdati se, ali, čemu? Niko od nas nije bolestan i niko nije toliko neodgovoran da bi se vani s nekim susretao, družio, igrao i sl. I ljekari preporučuju izlazak na zrak, na sunce, ali uz puno, puno opreza i naravno, u ovom slučaju, uz socijalnu distancu.
Upravo ovi pojmovi: socijalna (fizička) distanca, izolacija, samoizolacija, karantin… ono je što čini kosture naših rečenica posljednjih dana. Sve se vrti oko toga. Bilo da kreneš na ulicu, u trgovinu, ako poznaješ nekoga ko se susreo s nekim zaraženim ili je došao iz inostranstva.
Fizička distanca
Prošlu subotu muž je išao u trgovinu, kćerka i ja kod bake i dede. Baka je ispekla “Granićev”, omiljeni kolač moje kćeri. Putem smo joj nabrali narcise. Deda nas je pitao hoćemo li ući. Nismo ušli. Meni je dao kolače, a moja Maša baki narcise. Oni su stajali na stepenicama, nas dvije dva i više metra dalje od njih. Baka i ja smo bile na ivici plača. Znala sam koliko je žele zagrliti, koliko bih ja voljela ući, popiti kavu, popričati. Djed nam je u rizičnoj grupi i želimo da nam poživi još dugo, dugo godina.
Dakle, socijalna distanca koju stručnjaci u ovom slučaju radije zovu fizičkom jer se zaista radi o fizičkoj udaljenosti (inače, socijalna distanca se odnosi na zadršku, distanciranost od neke društvene grupe pa tako neki, nažalost, drže socijalnu distancu u odnosu na Rome i sl.), iznosi najmanje dva metra. Dakle, kada nekoga sretnete na ulici, u trgovini… između vas mora ostati slobodnog prostora najmanje 2 metra i odnosi se na sve zdrave ljude.
Čemu ovo ako smo zdravi, pitate se. Naime, podaci vezani za istraživanje zaraženih virusom COVID-19 pokazuju da su oboljeli najviše zarazni tokom prvih dana bolesti, kada još nemaju očite simptome ili su oni blagi. Takođe, čini se da djeca manje obolijevaju od ove infekcije, ali itekako mogu bolest prenijeti starijima. Zbog toga su škole i zatvorene, igrališta ograđena, a bake i djedovi bez zagrljaja.
A bolest, ona se prenosi kapljičnim putem. Dva metra između dva čovjeka koji razgovaraju spriječit će da kapljice koje stvaramo pričajući dođu sagovorniku u usta, nos, oči…
Izolacija, samoizolacija, kućni karantin
Prije desetak dana, kada je ljudima već rečeno da se klone druženja, kupovina, provođenja vremena na zajedničkim prostorima, a oni ih nisu slušali… dok u mom gradu nije potvrđen ni jedan oboljeli, moja kći i ja smo otišli u baštu. Fotka iz bašte postavljena je na FB s hashtagom #samoizolacija.
Svakako smo se rasipali s tim pojmovima još prije desetak dana, a danas ih treba birati pažljivo kako ne bismo zbunjivali i zabrinjavali ljude oko sebe.
Dakle, nas dvije smo se psihički samoizolovale u prirodu, na zemlju dok samoizolacija znači nešto potpuno drugo.
Idemo redom.
Izolacija
Ovo je termin koji se koristi za bolesne osobe kako bi se spriječilo širenje zarazne bolesti. Smješta se i boravi u posebnoj sobi/prostoriji. Prema stručnim podacima, ovo je mjera izdvajanja osobe od drugih ljudi koja se primjenjuje prilikom liječenja osoba koje su bolesne i imaju simptome bolesti, u ovom slučaju su to simptomi akutne respiratorne infekcije (barem jedan od sljedećih simptoma: povišena tjelesna temperatura, kašalj, kratak dah odnosno poteškoće s disanjem) uz ispunjene epidemiološke kriterije (boravak u zemljama koje su zahvaćene epidemijom ili bliski kontakt s osobom koja je vjerovatan ili potvrđen slučaj bolesti).
Osobe za koje zdravstveni djelatnik postavi sumnju na infekciju virusom Covid-19 hospitalizuju se uz primjenu mjera izolacije, dijagnostike i liječenja.
Samoizolacija
Samoizolacija ili kućni karantin odnosi se na zdrave osobe bez simptoma bolesti, ali, pazi sad ovo – koje su bile u bliskom kontaktu s oboljelim osobama ili su unazad 14 dana boravile u područjima/zemljama s lokalnom ili raširenom transmisijom (prijenosom) koronavirusnom bolesti Covid-19 u trajanju od 14 dana od napuštanja zahvaćenog područja ili doticaja s oboljelom osobom.
Dakle, to su najčešće oni koji su posljednjih dana došli, na primjer, iz Italije ili koje druge zemlje gdje su radili ili bili na skijanju i sl.
Osnovno pravilo u ovom slučaju je ostati kod kuće, u kućnom karantinu (dok na primjer strane državljane smještaju u organizovani karantin) i izbjegavati bilo kakav fizički bliski kontakt s drugim ljudima. Tu je posebno važno držati fizičku udaljenost od 2 metra.
Vrijeme trajanja zdravstvenog nadzora odnosno samoizolacije je 14 dana, zato što inkubacija COVID-19 bolesti (od zaraze do pojave simptoma) može trajati od 2 do 14 dana, a osoba može biti zarazna čak i prije početka bolesti.
Osim ove vrste samoizolacije, u nju se šalju i osobe koje su imale bliski kontakt s laboratorijski potvrđenim slučajem COVID-19 bolesti, na što će ih uputiti epidemiolog. Dakle, ako ste se susreli s nekim ko vam je naknadno javio da je zaražen, odmah se javite epidemiologu.
Čeka li nas opći karantin?
Meni je lično ovo jedna od najgorih riječi posljednjih dana. Karantin. Božemprosti, ljudi mi još ne fale, dosta mi ovo dvoje kod kuće niti ispijanje kava po kafićima, trgovine još manje. Ali brate mili, ako ne budem mogla otići u baštu koja se nalazi u urbanim vrtovima, dakle javnom prostoru, tristo metara iza naše zgrade, e onda ne znam što ću.
Zašto je toliko strašna?
Wikipedija kaže kako je karantin međunarodni sistem protuepidemijskih mjera koje se sprovode na određeno vrijeme i u određenom mjestu na ljudima, životinjama, biljkama, predmetima, hrani i transportnim sredstvima za koje se sumnja da dolaze iz zaraženih krajeva ili su već zaraženi nekim uzročnicima bolesti visoka letaliteta i brza širenja. U karantinu se sprovodi odvajanje (stroga izolacija), nadzor, dezinfekcija ili dezinsekcija i liječenje.
Usput budi rečeno, znate li da je Dubrovnik bio prvi grad u svijetu koji je 1377. uveo karantinu bez prekida trgovine. Niko ko je dolazio iz zaraženih područja nije smio ući u grad, a da ne provede 30 dana na otoku Mrkanu ili u Cavtatu. Poslije je izolacija produžena na 40 dana pa je tek tada uveden naziv “karantin”.
Budimo odgovorni pa do karantina neće doći
A uvede li se karantin, to znači – nema majci mrdanja – ni u kratku šetnju ni u vrt ni na njivu. A zavisi od nas samih, koliko ćemo biti odgovorni. Do toga, iskreno se nadam, neće morati doći.
Ono što je na nama svima, je da se pridržavamo uputa stručnjaka, da držimo fizičku udaljenost od 2 metra na ulici, trgovini i drugim mjestima na kojima smo primorani biti zbog posla ili drugih neodgodivih obaveza; da se suzdržavamo od druženja, bliskih kontakata, kupovine nepotrebnih stvari, boravka vani među većom grupom ljudi; da držimo do higijene što znači da čim uđemo izvana – peremo ruke i dezinficiramo kvake.
Pratite savjete stručnjaka, informišite se na službenim stranicama za javno zdravstvo. Takođe, na raspolaganju su vam i stranice kriznog stožera koje možete pratiti i putem društvenih mreža. Budite odgovorni, ne širite paniku i čuvajte se.
Proći će. Sve je do sada prošlo.
Maja Celing Celić
(agroklub.ba)